124 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tomislav ŽIGMANOV predmet, tako i prema pitanju obuhvata građe i načina njezine obradbe. S obzirom na sadržaj obuhvaćene građe, razlikuju se opće bibliografije, koje onda uključuju svu knjišku građu, bez obzira na njezin eventualni sadržaj, vrstu, mjesto i vrijeme nastanka, i specijalne bibliografije, gdje je obrađena građa strogo ograničena određenom temom, jezikom i sl. Prema, pak, kriteriju geografske obuhvatnosti građe, bibliografije se dijele na međunarodne, nacionalne, regionalne i mjesne, to jest zavičajne. S obzirom na način na koji navode građu, bibliografije mogu biti popisne – ovdje se o građi navode samo osnovni podaci, zatim opisne – ovdje se građa podrobnije opisuje, analitičke – opis prati i kratka analiza sadržaja, te kritičke, gdje opis građe prati i vrijednosna ocjena o sadržaju koji se obrađuje. Također, tijekom povijesti ustalila se praksa izradbe tzv. osobnih bibliografija, koje onda sadržavaju popis radova nekog autora i/ ili radova o njemu. Svrha se i vrijednost bibliografija načelno iscrpljuju u ulozi pomoćnih sredstava u znanstveno-istraživačkome radu i često imaju status, kako se kolokvijalno kaže,„početka znanstvene misli“. Drugim riječima, one su najčešće prvo oruđe u sustavu znanstvenoga rada, jer omogućuju, istina na sažet način, svestran i cjeloviti uvid u postojeće sadržaje iz tiskovina po određenim temama, područjima, problemima, autorima, vremenu... Izrada bibliografija i uopće bibliografska praksa u kulturnom prostoru Hrvata u Mađarskoj, kao uostalom i u nas, relativno je slabo razvijena. Dokaz ovoj tvrdnji jest i činjenica da je knjiga dr. sc. Silvestra Balića, koju ovdje prikazujemo, prva bibliografska publikacija u vidu samostalne monografije u Hrvata u Mađarskoj! Istina, u pojedinim se knjigama u ediciji Hrvatski književnici u Mađarskoj donose bibliografije pisaca (npr. Ante Evetovića Miroljuba) ili, pak, u nekim književno-povijesnim studijama bibliografska građa na određenu temu (npr. dr. sc. Stjepana Blažetina Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas), no do Bibliografije ovoga mladog doktora znanosti, koja se može odrediti kao specijalna, nacionalna i popisna, jer za predmet obradbe ima časopisnu produkciju Hrvata u Mađarskoj za određeno razdoblje od 20 godina – od 1989. do 2009. godine, knjižni prostor u kulturi Hrvata u Mađarskoj isti proizvod nije zabilježio. Sama, pak, praksa izdavanja različitih časopisa u navedenom razdoblju na hrvatskom jeziku bila je u njih iznimno bogata, no jednako tako istodobno i nestalna – od sedam časopisa koji su izlazili (Glas, časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja; Naša škola, časopis za metodička pitanja; Zornica, list za Hrvate katolike; Riječ, časopis za književnost i kulturu Hrvata u Mađarskoj; Pogledi, časopis za kulturu i društvena pitanja Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski znanstveni zbornik, časopis Hrvatskog znanstvenog zavoda; i Pečuški / Pécsi Horizont, časopis za kulturu i znanost), danas postoji samo jedan, oživljen, istina, nakon dugogodišnje stanke – Zornica nova, dok niti jedan nije izlazio dulje od pet godina. To je posljedica, čini se, kako
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=