123 UZORNO IZDANJE Silvestar BALIĆ: Bibliografija hrvatskih časopisa u Mađarskoj (1989. – 2009.), Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 2019., 187 str. Opće je poznato kako bibliografije predstavljaju sastavljeni popis, na određeni način, obrađene knjiške građe (knjige, periodične publikacije i novinske tiskovine), a u novije se vrijeme bibliografski obrađuje i neknjižna građa (npr. plakati, filmovi, kompaktni diskovi /CD/, elektroničke publikacije itd.). Po svojoj, pak, naravi bibliografije pružaju organizirane i strukturirane (po kriterijima autorstva, naslova, sadržaja, tematike, opsega, mjesta nastanka, vremena objave...) jasne i jednostavno ustrojene preglede sadržaja kako knjiškog i inog naslijeđa tijekom povijesti, tako i iste produkcije u sadašnjosti. Kao razmjerno složen kulturni proizvod, u bunjevačkih i šokačkih Hrvata u ugarskome Podunavlju, u ne samo zemljopisnoj poziciji istočnoga već i rubnoga dijela hrvatskoga naroda, a na temelju brojnih negativnih društvenih čimbenika iz povijesti, znatno se kasnije pristupa radu na bibliografskoj obradbi vlastitoga književnog i uopće kulturnog naslijeđa – na području Vojvodine sredinom prve polovine 20. stoljeća, a u Mađarskoj s uspjelijim proizvodima tek početkom 21. stoljeća. Povjesničari književnih praksi navode da je glavni razlog tomu što u ta vremena u danim državno-političkim prostorima dolazi do snažnijega i svestranijeg, sustavnog i znanstveno utemeljenog pristupa u istraživanjima povijesti regionalne književnosti, kulturne baštine i povijesti podunavskih Hrvata uopće, koji onda prati ili prikladni institucionalni okvir (Mađarska) ili veći broj požrtvovnih pojedinaca (Vojvodina). Dosadašnje bibliografske prakse općenito kazuju kako postoje, mjerene brojnim kriterijima, veoma različite bibliografije, koje se najčešće dijele kako s obzirom na
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=