119 Nikica MIHALJEVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI socijalizma. Ja sam domoljub Sovjetskog Saveza.“.„Weissberg se nije slomio“ – zaključuje Kapuściński – već je u stalnoj potrazi „za racionalnim, razumnim objašnjenjem onoga što se oko njega zbiva. U svim ćelijama u kojima je završio Weissberg pokušava raspravljati, pitati, razmjenjivati stavove. Ali njegovi supatnici upravo njega smatraju luđakom! ‘Zašto se batrgaš?’ kažu.‘Što pokušavaš postići? Šuti i trpi!’„ S druge strane, za Šalamova je „sve što ga okružuje dio prirodnoga poretka. Logori pripadaju prirodnom poretku, a ne ljudskom... Ako je čovjek završio u logoru, ne bi se trebao buniti jer će ga zbog toga strijeljati, samo treba pokušati učiniti sve da bi preživio“. Kapuściński, napokon, poentira: „Um Šalamova racionalan je i logičan, a um je Weissberga zabludio, izgubljen u apstrakcijama.“ A za potkrjepu svoga zaključka poziva se na najvećega ruskog religiološkog filozofa, (proglašenog kasnije za naučitelja Rimokatoličke crkve s Istoka), Vladimira S. Solovjova:„Proturječnost dviju kultura – istočne i zapadne – jasno se očitovala još u praskozorju ljudske povijesti. Ako je Istok izgradio temelje svoje kulture na potpunoj podređenosti čovjeka višoj, nadnaravnoj sili, na Zapadu je bilo suprotno, čovjek je bio prepušten vlastitoj domišljatosti koja mu je omogućavala spontano stvaralaštvo.“. Ovaj poučak, za kraj našega prikaza, ukazuje i na stanje u kojemu se danas nalazimo. Zapad griješi spram Rusije i Rusa. Oslanja se na svoje „spontano“ promišljanje, dakle uskogrudno i časovito, interesno i površno opredjeljivanje, tipično za ljude bez dubokih, bilo ovostranih, bilo onostranih vrijednosti. Zapad, misaono ispražnjen, nihilističan i bez svoje religijske i filozofske tradicije postaje taocem „razularenog aparata“ prekoatlantske administracije, koja svoju snagu crpi isključivo iz upotrebe brutalne sile, koja vodi ravno u suton Zapada. Nikica Mihaljević, Zagreb www.stav.com.hr
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=