117 Nikica MIHALJEVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Centralnoga komiteta KPJ, ali je 1925. izgnan te odlazi u Beč gdje je predstavnik KPJ pri Balkanskoj komunističkoj federaciji. Od 1926. u SSSR-u, do 1928. predavao na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada u Moskvi, a 192829. na lenjingradskom Komunističkom sveučilištu. Kao trockist uhićen je 1929. te od 1930. zatočen u logorima pokraj Verhneuraljska, Jenisejska i Čeljabinska. Pušten potkraj 1935. zahvaljujući talijanskom državljanstvu.“. Dakle, riječ je o uvjerenom komunistu, kojega su prozivali za renegatstvo, a on je sam smatrao da se do socijalne pravde i čovjeku primjerenog društva može doći i drugim i drugačijim putem. Osim navedene knjige, piše i niz antikomunističkih članaka u zagrebačkoj Novoj Evropi (1936-40.). Po povratku u domovinu, hapse ga ustaše potkraj 1941., po staroj tjeralici kralj. jugoslavenske policije, i zatvaraju u konclogoru Jasenovac. Na intervenciju A. Seitza u studenome 1942. pušten je i imenovan urednikom u Spremnosti. Sjećanja na zatočeništvo u Jasenovcu objavio je u sklopu knjige Sam kroz Europu u ratu (1939. – 1945.), Rim, 1978.; posebno izdanje Jasenovac: ljudi pred licem smrti, Zagreb, 2011. Ciliga je nadaren pisac. Njegove knjige i prosudbe imaju, pored dokumentarne, i znatnu književnu vrijednost. Opisi logoraškoga života, patnji i stradanja zatočenikā u staljinističkom i ustaškom logoru, toliko su uvjerljivi da nas zapanjuje autorova sposobnost da, unatoč svakodnevnoj smrtnoj pogibelji, ostane pribran i vjeran čovještvu u sebi. Štoviše, logorsko iskustvo otrežnjuje ga od nekih komunističkih, prvenstveno staljinističkih, himera. Uviđa jednu od najvećih zabluda tadašnjih i kasnijih komunističkih društvenih sustava, a to je nemogućnost rješavanja nacionalnoga pitanja. Kako u SSSR-u, tako i u soc. Jugoslaviji. Žestok je kritičar sovjetskoga, zapravo ruskoga, despotizma i okrutnosti, ali ne postaje rusofobom. Jednako žestoko odbacuje velikosrpsko ugnjetavanje i bezobzirno zatiranje svih ostalih nacija, ali ne upada u zamku srbofobije.2 2 U kritici boljševizma, osobito u razotkrivanju istine o sovjetskoj Rusiji, prednjačio je A. Ciliga u nizu napisa objavljenih u Spremnosti od 14. veljače do 28. ožujka 1943. pod naslovom „Deset godina među boljševicima – Dojmovi hrvatskog intelektualca iz Sovjetskog Saveza“. Ciliga je smatrao da komunizam u Rusiji nema prikladne odgovore na socijalne izazove, osobito u ekonomskom sustavu, smatrajući ga najslabijim elementom sovjetskoga poretka. Drugo, zamjerao je „nekontrolirano stvaranje birokratske oligarhije tijekom industrijalizacije“. I, treće, smatrao je da kritika boljševizma 1943. postiže punu svrhu razotkrivanjem imperijalnih težnji SSSR-a, a da Staljin objedinjuje težnje Ivana Groznoga i Petra Velikoga u „vječnoj težnji“ Rusije da osvoji jugoistočnu Europu. Unatoč ovoj kritici, Ciliga objavljuje, usred rata, dok traju žestoke bitke na Istočnoj bojišnici članak pod naslovom„Preduvjeti i granice uspona današnje Rusije, Poruka rata na Istoku“ (Spremnost, 5. XII. 1943.), odbacujući crno-bijeli, besmislen pristup Rusiji (toliko aktualan i danas u Hrvatskoj!) postavivši pitanje: „Što se kod nas znade o Rusiji?“. U odgovoru ustvrdio je (na
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=