116 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Nikica MIHALJEVIĆ Za posjeta Gorskom Karabahu (uostalom, ilegalnom; a mogao je zbog te svoje radoznalosti i glavu izgubiti!), u kojem se vodi armensko-azerbajdžanski rat pod ruskim nadzorom, Kapuściński će jasno kazati, nedvosmisleno ukazujući na osnovno: „Svijetu prijete tri pošasti, tri nesreće. Prva je pošast nacionalizma. Druga je pošast rasizma. Treća je pošast vjerskog fanatizma. U um opsjednutoga jednom od tih triju pošasti racionalni argument ne može prodrijeti... Um pogođen takvom pošašću zatvoreni je um, jednodimenzionalan, jednotematski, koji se okreće isključivo oko jednoga obrasca – svojega neprijatelja. Pomisao na neprijatelja hrani nas, pruža nam razlog postojanja. Zato je neprijatelj uvijek prisutan, uvijek je s nama.“. * * * Starijim i upućenijim čitateljima s naših hrvatskih/(nekoć) jugoslavenskih prostora ova knjiga ne otkriva, ipak, ništa bitno novo.1 Mlađim čitateljima, prvenstveno u osamostaljenoj Hrvatskoj, ona može biti poticajem da posegnu i za drugom literaturom na temu karaktera društvenoga i političkoga ustroja „prve zemlje komunizma“, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Prvi autor, kojega treba spomenuti, svakako je Ante Ciliga. Pišući natuknicu o Anti Ciligi (1898. – 1992.) za Hrvatsku književnu enciklopediju, napisao sam:„Glavninu svog publicističkog rada posvetio je prosudbama Staljinova djelovanja te života i rada u SSSR-u njegova doba. Pariški Gallimard tiskao mu je 1938. knjigu U zemlji velike laži (Au pays du grand mensonge) koja je bila jedno od prvih antistaljinističkih svjedočanstava iz neposrednog iskustva te je prevedena i na druge jezike. Nakon II. svj. rata, u doba hladnoratovskog nadmetanja, Ciligine knjige o Rusiji (Lenjin i revolucija, Pariz, 1948.; Sibirija, zemlja izgnanstva i industrijalizacije, Pariz, 1950.) postale su ponovno aktualne te su posljednji put tiskane u Rimu 1977. pod zajedničkim naslovom Deset godina u zemlji zbunjujuće laži.“. Hrvatska enciklopedija, pak, navodi u članku o Ciligi:„Od 1918. član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, ubrzo postaje komunist te 1919. djeluje kao agitator i potiče vojničku pobunu u Varaždinu. Pobjegavši, u Pragu započinje studij filozofije, a 1920. odlazi u rodnu Istru gdje početkom 1921. organizira ogranak Komunističke stranke Italije te je među vođama Proštinske bune nakon slamanja koje se vraća u Prag. U Zagreb dolazi 1922. te završava studij doktoriravši 1924. temom iz marksističke filozofije. Potkraj iste godine postaje sekretar Oblasnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) za Hrvatsku i Slavoniju te član Politbiroa 1 O čistkama i montiranim političkim procesima u SSSR-u pisao je, osim Cilige, i M. Krleža, prije i poslije II. svj. rata. Nakon rata, a do 1990., objavljene su mnoge knjige domaćih i stranih autora, koje tematiziraju ovu problematiku ili su memoarskoga karaktera. Bile su tiskane u velikim nakladama i lako dostupne svim zainteresiranima.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=