112 PJESNIČKE STOPE NA DUHOVNOJ CESTI Miljenko STOJIĆ: S Njim hodi, Matica hrvatska, Ogranak Čitluk – Ogranak Vinkovci, 2022., 87 str. U vremenu smo blijede i beskrvne poezije čiji tvorci uglavnom ističu svoju osobnost te ju poistovjećuju sa stanjem cijeloga društva. Šturi su to stihovi, bez energije, bez boje, koji odaju pjesnike bez cilja i bez ideala, što je za punokrvnost dobre poezije iznimno važno. Na poeziju Miljenka Stojića osvrnut ću se s promatračnice osobnog poznanstva, osobnih dojmova stečenih prigodom čestih susreta i književnih druženja, te osobnog doživljaja pjesama meni dragoga duhovnika. Duga i tiha je pjesnička nazočnost Miljenka Stojića u novijoj hrvatskoj književnosti Bosne i Hercegovine. Godinama ispisuje sjetnu, opominjuću, rezimirajuću, a nerijetko i bolnu pjesničku poslanicu. Iznoseći pred lice javnosti svoju pjesničku istinu, diljem zavičajnoga neba, odaje nam svoj pjesnički zavjet hrvatskoj domovini, svojoj Hercegovini i svome narodu. Od prvih objavljenih pjesama pa sve do danas, iz toga svijeta, iz toga kruga pjesnički nikad nije izišao, niti može izaći. Najnovija, jedanaesta zbirka pjesmotvora Miljenka Stojića, S Njim hodi, izrazom i stihom u punoj mjeri potvrđuje jednoobraznost poetske fraze pjesnikova stanja posljednjih tridesetak godina. Naučeni smo na to da pjesnici, većinom, promjenom duhovnog stanja kao i pjesničkih ideala mijenjaju poetsku formu, što u Stojića nije slučaj. Dosljedan je u svome pjesničkom slovu od prve do najnovije zbirke. Je li ta dosljednost pjesnička zabluda ili će vremenom steći značaj – odredit će vrijeme samo. Prednost joj je u tome što pjesnik dnevnički bilježi svu dramu današnjeg vremena, napose stanja svoga naroda, od opomene, upozorenja i zanosa, do razumnosti, trezvenosti i sabranosti (pa i sažetaka – ponekad gorkih). Ljubo KRMEK
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=