105 STRANAC U NOĆI Damir KARAKAŠ: Okretište, Disput, Zagreb, 2021., 140 str. Da je htio, Damir Karakaš mogao je svoj sedmi roman Okretište (2021.) napisati u raznim žanrovskim ključevima, od kriminalističkog, obiteljskog do društvenog, no on se radije priklonio nekoj vrsti suspensa, iako ni tomu ne u cijelosti. Naime, pišući tu kraću urbanu autofikcijsku prozu o posljedicama uličnoga nasilja, on se u globalu zadržava na prepoznatljivim parametrima suspensa, naime, želi osigurati čitateljevo zanimanje za priču uključujući u njezino tkivo pitanja: tko, što, kako, kada, pitanja na koja bi čitatelj naoko imao pravo dobiti kakav-takav odgovor. No on se, možda i nesvjesno, pozvao na onu nepouzdanu komponentu suspensa prema kojoj, pa i onda kada je priča već završila, obično ostaje naglašena određena doza nedorečenosti, dvojbe, iščekivanja, ali i sumnje i to ponajprije zbog pripovjedačevih rupa u sjećanju na zbiljni događaj kao i zbog toga što je narator shvatio kako treba naglasiti da fikcija i fakcija nikada nisu iste, jer je zbilja često gora, iracionalnija i paradoksnija od onoga što bi fikcija mogla podnijeti pa i izraziti, a pritom ostati uvjerljiva. Stoga je pisac pretpostavio kako je u ovoj knjizi nemoguće egzaktno kroz naraciju reproducirati ono što se doista dogodilo pa kad je već tako, najbolje je događaj zatamniti, ne iskazati ga uopće, zadržati se na njegovim posljedicama koje snosi prvoosobni govornik. Dakle, u prvome planu ostaje lik pripovjednog subjekta zaokupljena unutarnjim tjeskobama i borbom sa samim sobom, lik pomalo camusovski svjestan svoje nemoći u apsurdnom okruženju. U sveopćoj nepouzdanosti taj se zatočenik nevidljiva događaja veže uz prostorna poprišta svoje priče, a unutar njih na nizove očuđujućih detalja te njima zamjenjuje globalna značenja koja su
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=