Nova Istra

80 POEZIJA I PROZA Tomislav Marijan BILOSNIĆ kutije za cipele u trgovini obućom, s mješavinom malih radionica i ponekom većom plemićkom kućom uz koju se u pravilu nalazio bazen. Kuće i obrtničke radionice, dućani, uredi, škole, groblja, kupališta, džamije, pisarnice i sve druge kuće namije- njene djelatnosti odgovornih za funkcioniranje života grada, dijelile su uske uličice na kojima su se mogle mimoići tek dvije osobe. Autentičnost Medine za maursku kulturu mogli bismo usporediti s nekadašnjim mediteranskim štihom stare splitske ili zadarske Varoši, s tim što je Medina višestruko veća, kako je i red. U Medini je živio puk koji je opsluživao carstvo, a u našim Varošima puk koji se brinuo samo o sebi, ako je i to mogao. Ovdje je Al Kasba doista grad-tvrđava s nedalekom vladare- vom rezidencijom. Ovdje je cvala umjetnost, graditeljstvo, vrtlarstvo, sve ono što je učenost i pjesništvo; pa ako i postoji kakve ambijentalne sličnosti s našimVarošima, velika je razlika u stvarnome biću. Najnaseljeniji dio ovoga zasebnog naselja zvao se Medina Alta i bio je u doticaju s današnjim prostorom zvanim Secano (Suha zemlja). Secano je mjesto na kojemu nema ničesa od onoga što je nekad bilo. Ni kuća ni onoga što se u njima zateklo. Ovaj je dio grada razoren do temelja. Opljačkali su ga, kao i mnogo toga u Alhambri, Napoleonovi vojnici. Odatle ime Suha zemlja, iako to danas nije njegova stvarnost. Ovdje su uredno vidljive i brižno čuvane arheološke iskopine, ostatci nekadašnjih kuća i tvrđava. Suha zemlja pretvorena je u cvjetne vrtove i zelene oaze s bazenima vode, dijele je staze koje prate put uništenoga dijela Više kraljevske ulice. To je i put koji će nas kasnije odvesti do ljetnikovca Generalife. Prolazeći pored ostataka kraljevskoga grada, očuvanih kula, džamija pretvore- nih u crkve, samostane i hotele, pitam se tko su bili ljudi koji su ovdje živjeli, a kad je Medina u pitanju, zna se da je to bio sav onaj ubogi puk koji je opsluživao one u palačama, ali nikako probisvijeti i fukare, već birana čeljad vješta mnogim znanjima i zanatima, po želji, mjeri i ukusu svojih vladara i njihovih prohtjeva. Ni sad na sun- cu, sve golo, otvoreno i razotkriveno, ne može zavesti čovjeka i učiniti se drukčijim i beznačajnijim od svoje prvotne namjene i suštine. Nekako mi se čini da u ostatcima velebnih zdanja vidim davne stanovnike, njihove sjene koje se dižu u kudjeljema usu- kanih čempresa nad kojima lebdi smaragdna svjetlost čista i nježna mirisa. Poslije dobroga sata hoda evo nas pred Vratima sedam katova , jednim od najve- ćih i najljepših od četiriju glavnih ulaza u Alhambru. Prostor pun tajnovitosti i za- gonetnosti, koje traže poštovanje svakoga tko se nađe u njemu. Stoje tu kao da cijelu vječnost čekaju baš mene da prođem kroz njih, uronim u njihov oksid, boju mjedi s tonovima zelenila na njihovoj pozadini. Prema legendi o starome Mauru, koja se i danas prepričava, ovdje je, pod snažnim četvrtastim kulama koje se dižu s obiju stra- na vrata, skriveno golemo blago. U priči o Maurovu nasljedstvu riječ je o skromno- me nosaču vode, koji je svakoga dana iz Granade magarcem dolazio po vodu na Al-