Nova Istra

74 POEZIJA I PROZA Tomislav Marijan BILOSNIĆ lazeći ovamo, o palačama, tvrđavama i vrtovima, terasama, lukovima, fontanama, bazenima, mozaicima, arabeskama u kamenu i drvetu, na keramičkim pločicama, gustim šumama uokolo zidina, provalijama pod njima i kamenim masivom plani- na u pozadini. Kada sam iz Granade gledao na Alhambru, doimala mi se dalekom i nedostižnom u oblacima, kao raspršeni vodoskok pod svjetlom dúge. Tajanstvena i nedostižna kako danju samo može biti ljetno sunce u zenitu na modrome nebu Granade. A noću čarobna poput ozvjezdana neba u pustinji. Uz najavljenu i očeki- vanu ljepotu meni se nameće i druga slika, priča kako iza svake vrhunaravne ljepote, doista, zjapi ponor patnji i muka. Kao da već ovdje u ovoj gustoj šumi što me čuva od žarkog andaluzijskoga sunca, uz glazbu instrumenata, žubor vode, pjev slavuja i veseli hihot ugojenih tijela prekrivenih hladnom i lakom svilom, istodobno čujem i jecaj uznikā, robova i eunuha čiji plač kao da dolazi iz škrilja po kojima gazimo uspi- njući se Crvenome dvorcu. I pitam se kako je uopće moguće da je zbog svega ovoga proliveno toliko krvi, valjda koliko je i svjetlosti ovdje. Ili se ljepota i sastoji od krvi, o čemu ovdje svjedoči i Lorcina sudbina. Ono što znam o Alhambri sve je iz literature, priča, legendi, a mogao bih kazati i iz snova. Tko bar kao dijete nije sanjao čarobne dvorce. Tko nije čitao bajke o kra- ljicama i kraljevima, kraljevnama i kraljevićima, pa makar se oni pretvarali u žabe. Kad bih stao pripovijedati o svemu tome, ne znam bi li priči bilo kraja poput onih iz„Tisuću i jedne noći“. Ali umjesto da se kaže sve, što je nemoguće, dovoljna je opo- mena meksičkoga pjesnika Francisca de Icaze, koji je poslije posjeta Alhambri, ugle- davši slijepca, napisao:„...nema žalosnije stvari u životu nego li biti slijep u Granadi“. Libanonsko-francuski pisac Amin Maalouf o Alhambri, o osvajanju Granade od katoličkih monarha, pisat će u romanu „Lav Afrički“. Objavljen u izvorniku 1986. godine, roman je napisan u obliku memoara Hassan al-Wazzana rođenoga u Gra- nadi, koji je kao veliki putnik, diplomat i pisac 16. stoljeća u doba rekonkviste pred inkvizicijom morao bježati iz Granade. Pišući glasovitu i nadahnutu knjigu eseja, priča i verbalnih skica „Priče o Alhambri“, američki književnik Washington Irving boravio je u ovdašnjemu kompleksu palača. Imao je, dakle, priliku zaviriti u svaku odaju, pogledati čipku svakoga zida, proviriti kroz svaki prozor, proći svakom sta- zom, odmoriti se u svakome vrtu i umiti na svakoj fontani, družiti se sa sultanima i sultanijama, svim ženama u haremu, čuvarima i sluškinjama, arhitektima, zvjezdo- znancima, matematičarima i pjesnicima, dizajnerima arabeski i kaligrafije, konačno i s vilama, pastirima i satirima. Philippa Gregory u knjizi „Princeza i kraljica” piše o mladim danima Katarine Aragonske koja je živjela u Alhambri, a koju je povijest upamtila kao najmlađe i najdraže dijete Izabele Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog te prvu od šest žena engleskoga kralja Henrika Osmog. Irski dramatičar, nobelovac George Bernard Shaw u komediji „Čovjek i nadčovjek“ (Man and Superman) bavit