Nova Istra

65 Zijad DURAKOVIĆ POEZIJA I PROZA svim područjima kojima se bavio. Uvijek je uzvisivao rodnu grudu, svoju domovinu i svoj hrvatski narod. Bio je jedna od najsvestranijih osoba ne samo našega podne- blja već znatno šire. Ja Bard usklađujem strune, dok vječno vrijeme teče Od Gebalima drevnog u nove zore plave Sijedu mi bradu mrsi vjetar i jesenje veče Korak mi čekaju staze od Jadrana do Drave. Lijepa si voljena zemljo. U kršu voda živa. Stijenama bisere toči. Preda mnom jesen od zlata. Povrh šuma što plamte nebo se valja, pliva I divljih gusaka jata. Kazuju zvjezdane staze, san je u travama blizu. Kreni, jer miriše jesen iz šuma i velikih voda. Jedre nebeske lađe zorom u beskrajnom nizu. Listopad poljima hoda. Kroz šipražje i trsku polja u nedogled Vjetrina povija hukom redove smeđih trava. Obzorom pogled svrni. Crni se šuma red. Tiha je pjesma zvijezda nad zemljom koja spava. Ne budi umornu zemlju. Njoj su nemiri strani. Što ako plugovi oru, što ako razdiru rijeke. Uvijek se poslije noći rađaju novi dani I snažnije se bude obzorjem gore daleke. * * * Danas je vjetar. I jesen poljima pognuto juri I drveće se sprema na smrt u svečanom ruhu. Zapis o zemlji pišem. Nebo nad glavom žuri I vitla nada mnom hrastovu granu suhu. I tko ne želi da klone, mora na put da krene U njive gdje je magla prekrila strništa gola, U polja gdje se čuje dah naše zemlje snene