Nova Istra

55 Daniel NAČINOVIĆ POEZIJA I PROZA ljubavi! Ali, nije papiga luda, znate... Ja bih – da sam mlađi – pogledajte: ovdje bih kopao... – Okopavali biste gorku travu i staro kamenje? – dobaci u smijehu mornar sa strane. – Zasad toliko: kopao bih pod ovom maslinom! – upro je Admiral kvrgavim šta- pom prema deblu. – Imat će ovaj i soli u glavi... – primijeti kuharica Dominkela. I doista – a nikad se ne zna! – svi su sat kasnije zasukali rukave. Čak se i papiga stišala, a onda naglo uskomešala. Kopalo se do kasna poslijepodneva, kadli brodski pijuk, prebacivan s ruke u ruku, udari u okovanu podlogu. Uspravila se lopata. Ta- jac i muk. – Sanduk! – izusti mornar Ive i začas je na škrtu svjetlost sumraka iznijeta ogro- mna škrinja. Nošena snažnim rukama, u tišini nevjerice, gibala se kroz gustiš smrike, ružmarina i božikovine do brijunskoga zatona... Pred povorkom je skakutala papiga, dok se na začelju gotovo bojažljivo gegao Neznanac. Pri svjetlu voštanica, lica je mornara i neznana brodolomca obasjao sjaj biserja, dukata, raznolikih ogrlica, zlatnog i srebrnog posuđa... Te se noći uz ostatke hrane i... valjda posljednju mješinu dalmatinskoga vina, nije spavalo. Izjutra su uz škrinju od hrastovine, okovanu željezom, stala dvojica do zuba naoružanih mornara. – Ovo je blago potpora novom životu! – uskliknu Dino. – Ma što rekao tata, ovdje ćemo podignuti naš dom – šaputala je Arianna. – Kakadù! Kakadù! Zapjevaj nam onu pjesmicu! Papiga se, reć’ bi, trudila pročitati neka u kamen uklesana slova. Ili se jednostav- no pravila važnom. Tajna nije isprva otkrivena ni soldatima providurove straže, vojnicima što su la- đom stigli iz Pule. No, zlatom im je isplaćen trud nakon opskrbe hranom i drugim potrepštinama. Dva dana kasnije jedrenjak je „Arianna“ bio opremljen za nastavak puta prema Veneciji. Uz poljupce i zagrljaje, Dino je ispratio Ariannu koja je iznova obećala da će se što prije vratiti na ovo čarobno otočje gdje će njih dvoje zasnovati dom. Uz ne- kolicinu iz stare posade, na brod se popelo i dvanaest pulskih mornara, zajedno s pet-šest trgovaca. Tada su pod modrinom neba nestala velika jedra.