Nova Istra

47 pramovima, kosa mu je padala do ramena, prekrivajući tragove krvi. Žvačući komad suhoga mesa, do njega se nakrivio jednooki gusar. Na venecijanskome brodu, škuneru „Arianni“, još nije bilo bijele zastave, simbo- la predaje. Izgubivši ona dva prateća broda u oluji pred Otrantom, dolje na Jugu, ovaj je je- drenjak jedva doplovio do gornjih voda Jadrana. I kad je već pogled na prve obrise kvarnerskih otoka nagovijestio kakav-takav sretan ishod plovidbe, iz sumaglice se – kako već biva – pojavilo ploveće gusarsko strašilo. Smrt je zaprijetila kada je prva gusarska kugla oborila „Ariannino“ sošno jedro. Bez jače pratnje, trgovačka je lađa – s onim jedinim topom – bila gotovo osuđena na propast. Povici na krmi i palubi, nekakva čudna buka i rika pod palubom, vjetar što je sa zapada udario u jedra, rashuktali su se brodom na kojem je, čini se, prisebna osta- la jedino kuharica Dominkela, držeći tavu u ruci i vičući: Pim-pam-pum! Viva San Marco! Živio Sveti Marko! Al’ evo što su tajne! Tajnovit je, nikad viđen u ovim vodama, bio teret što ga je prenosila „Arianna“... Skupina je mornara udarila paljbom; ostali su vitlali sabljama. – Arianno! Čuvaj se, Arianno! – netko je viknuo spuštajući se niz uže središnje- ga jarbola. Svi su se pogledi ustremili prema kapetanskom mostiću... Dižući sablju u zrak, tamo se pojavila prekrasna vitka djevojka. Duga joj se svijetlozlatna kosa spuštala u pletenicama do pasa, a blago joj je lice poprimilo oštre crte zapovjednika pred straš- nu bitku... U plavoj zjenici zacaklila se iskra odvažnosti. Avet ili sretna slutnja? Na djevojčinu se ramenu odjednom stvorila bijela papiga; i, kao da se ništa ne događa, zakriještala svoju pjesmicu: Re di danari! Caval di spade! Pod maslinom starom – puna šaka brade! Jedan s „Arianne“, a četiri s „Gran Disastra“, mali su topovi počeli gruvati s jedne i s druge strane. Jedan veći, a drugi manji: jedrenjaci su krenuli u žestok okršaj. Dosad mirno, činilo se da se i more uspaničilo...„Pravi pogodak! Huraaaaaaa!“ – u zboru su jeknuli glasovi s „Arianne“, kad je dio krmene kule gusarskoga broda zahvatio pla- men. Orso,„Ariannin“ topnik, ostao je ponosno postojan na svome mjestu. – Ustrajno, momci! Pramac naprijed! Zaklanjaj krmu! – čuo se promukao glas zapovjednika Bonvesina.