Nova Istra

44 POEZIJA I PROZA Daniel NAČINOVIĆ – Onaj gospodin... – šapnula je, gledajući kroz stakalca na nosu, jedna dama svo- joj pratilji – onaj gospodin može biti samo messer Pietro Orseolo. – Pokunjen je za stolom Svilarskoga doma; ne može prežaliti pokojnu suprugu, a kći mu se odmet- nula u moreplovce... – U moreplovce!? Hiii-hi-hi-hi... – nasmijala se pod maskom očigledno mlađa dama, skrbno, čini se, prekrivajući razgolićene noge. – Otplovila je, sjetit ćeš se, početkom prošle jeseni u Neznamkamo! – javi se pos- pani debeljko u požutjelome brokatnom haljetku. – Otplovila je možda na Cipar ili u Kinu, bit će, tragomMarka Pola. Svilari imaju tamo svoje poslove. Oh, kako bih rado nekamo otplovila! Daleko! Daleko! Lontano, lontano! – jedva se čuo glas leđima okrenute sinjore. Sad pogledaj: kao obuzet žarom poskočna ritma, gospodin je Orseolo obujmio bokove neke neznane gospođice... Tek što se par zavrtio u pet-šest krugova i obavio isto toliko naklona, gospođica se u odjeći Kolombine istrgnu iz svilarova naručja... U tili se čas na njenome mjestu, prekriven ofucanim šeširom, stvorio gusar s vošta- nom, kanda posmrtnom maskom na licu... – Messer Orseolo! – kliknuo je gusar tankim, očito ženskim glasom. Ne tugujte, messer Orseolo! – Zacijelo se odnekud poznajemo... – prozbori ovaj, hineći pogledom u bok svu ravnodušnost u gipkome plesu. – Ne bih to rekao, ili ne bih rekla..., ali sreća je nehajna bijela ptica i ona će vam možda biti naklonjena... – Tko ste vi? Kakva ptica? – odsiječe Orseolo, znajući da je pod gusarskom krin- kom neka žena. – Ptica na ramenu jedne lađe s imenom jedne djevojke; o, da, kriještava ona pti- ca... – Buncaš nesretna, vinom namočena spodobo! – ...na ramenu jedne djevojke! He–heej! – dobaci gusar/ica i nestade u uzvijo- renoj gomili. Pietro Orselo zastade na podiju, sâm, onako ispruženih ruku kao da u zraku drži neku nevidljivu plesačicu... Umah, u dvoranu su uz kristal i ogledala ušli domaći, na- kinđureni Argonauti, noseći zlatno runo. Neki nisu isprva povjerovali, ali Veneciju je one noći prekrio odnekud zalutali snijeg. Prhki pokrov, poput onoga na slatkim fritulama i inim kolačima. Kamene je šape i grivatu glavu s pogledom prema Rivi, nakrcanoj trupcima hrastovine, zasula bjelina. Lav je samo zafrktao i napola spustio kapke. Ili je to bila neka u bjelini za- lutala mačka?