Nova Istra

433 Luka ROVČANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI sto). Zanimljivo je kako u potonjim stihovima (i pjesmi u cijelosti) lirski subjekt pre- uzima ulogu mame/majke kako bi pružio vid imitacije ili poetske varijacije njezina govora. Takva dislokacija lirskoga glasa ili kurziviranje/isticanje govora istovremeno može funkcionirati kao govor lirskoga subjekta i kao majčin govor. Glagol u prvome licu jednine prezenta kažem navodi na pomisao da je riječ o govoru lirskoga subjekta koji je označen glagolskom deiksom u prvome licu jednine, ali, s druge strane, kur- ziviranost navodi na pomisao kako je riječ o manipulaciji tuđega (majčina) govora u pjesmi. Stoga je navedena pjesma (suho mjesto) primjer razigrane višeglasnosti lir- skoga subjekta (iako lirski subjekt u mnogim pjesmama uvlači druge govorne instan- ce stilski obilježene kurzivom kako bi različitim perspektivama, dijaloškom inscena- cijom proizveo rastakanje određene pojave ili sebe samog). Također, lirski subjekt na malome diskurzivnom prostoru, unutar jedne pjesme, može istaknuti spomenutu dvoznačnost navedenog leksema mame : „bila sam najviša žena u tramvajima / koji su sada postali vremenske kapsule / zakopane u maminom vrtu“,„nakon mamine smrti / izvukla je namještaj iz kuće“ (vlastitost). Dakle, u prvome dijelu pjesme, sin- tagma mamin vrt , kojom se evocira mitološki diskurs starozavjetne slike rajskoga vrta (Edena), leksem mama funkcionira kao mitologem, dok je već u drugome dijelu pjesme mama doznačena kao svako biće koje ima svoj životni vijek. Drugi uporišni motiv jest obitelj , uglavnom, pejorativno konotiran, čime lirski subjekt iznosi odre- đen politički stav spram navedene društvene zajednice: „u izrezbareni okvir / iznad njene glave / stane cijela posvađana obitelj / svatko u jednoj škrapi / sijedi kao krš“ (vlastitost),„ali obitelj ne zna čitati / i spaja nas debelim viticama“ (transliteracija), „obiteljsku su mi drhtavicu / šutke prenijeli na koljeno“ (polupropusnost),„spavali smo u istoj sobi / bez potrebe / da se dijelimo na trećine, / a ne-obitelj me još nije pretvorila / u obiteljsku sobu“ (smijemo se, u pozadini more). Grafostilističke vratolomije Lirski subjekt lucidno manupulira ortografskom figurom (Bagić), smještajući spe- cifične interpunkcijske znakove u pjesmi na uglavnom afektivno osjetljiva mjesta. Temeljni je interpunkcijski znak točka, katkada u funkciji ekspresivne sintakse/ parcelacije (Marina Katnić-Bakarišić), čime se bazična rečenica rastavlja u nekoliko manjih:„tabani dotiču toplo dno / i raskvašenu karticu. / ljeto je gotovo.“ (ljetni tali- sman). Tu su još zarez, crtica, spojnica i zagrade kojima lirski subjekt čini grafostili- stičke vratolomije koje ostavljaju obrise na kompozicijsko-formalnome i zvukovno- ritmičkome planu. Primjerice, lirski subjekt pomoću zagrada evocira didaskalijsku narav iz drugoga žanrovskog miljea (drame) ili aforističnu literarnu minijaturu kako bi čitatelju podrobnije objasnio/sentencirao određeni pojam ili dio pjesme: „budi-