Nova Istra

432 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Luka ROVČANIĆ podudarnosti:„mama sam mami“,„mama sam pa biram glazbu“,„mama sam i ne pi- tam“,„mama si tek / kad nam more izvuče“ (suho mjesto). Zatim, asindentona koji uključuje nabrajanje određenih leksema, sintagmi u istome ili opkoračenom stihu: „zatrpan govoriš o minimalizmu / svoje buduće kuće: šalica, pepeljara, / stol za per- verzije / i riječi / izdahnute bez maglice“ (zadnja hvatanja),„kad zbunjena izranjam iz jastuka / tražeći u krevetu ormaru kadi / i popodnevnom snu / neku tekućinu“ (o disanju). Primjer prijedložne anafore , koja ističe leskem s kojim je u prijedložno- padežnoj konstrukciji, nalazimo u stihovima: „za sposobnost“,„za rezanje svega ze- lenog“,„za vjerovanje“ (pogled prema vrhu stepeništa). Bez obzira na strofičnu odijeljenost i formu koja bi trebala eksplicitno signalizi- rati žanrovsku odrednicu poezije, zbirkom se očituje i narativna žanrovska priroda. Dakle, pored određnih refleksivnih momenata, infantilnih nadrealističkih pejzaža, eksplozije metaforičkih iskaza na malome diskurzivnom prostoru i pregrešti dru- gih figurativnih manira te, u konačnici, distorzije i fragmentacije iskaza koji rezul- tiraju isticanjem pojedinih dijelova, na drugome se polu mogu pronaći vrlo stabilne rečenične konstrukcije s jasnom semantizacijom (i mimetičnošću) koja nam omo- gućuje da pratimo razvoj (gotovo fabulativni) određene mikropriče utkane u spe- cifičan dio zbirke. Primjerice, u ciklusu Potopljeno prostorvrijeme prisutne su tri nu- merirane epizode/pjesme koje su doznačene naslovnom sintagmom maksimirska u vodi (I.,II.,III.). S druge strane, na makrostrukturalnoj se razini (imamo li u vidu sve cikluse) može primijetiti fabulativni razvoj koji se odnosi na poveću životnu epizo- du, određeni dio prošlosti ili djetinjstva lirskoga subjekta. Tako će lirski subjekt već u prvoj pjesmi memori u bazenu prvoga ciklusa reći:„imam pet i ne znam / za asoci- jacije“. Zatim će u drugome ciklusu, u pjesmi smijemo se, u pozadini more , reći:„tinej- džericu u meni / plašio je nedostatak kontitenta“. Dakle, možemo pratiti postupni razvoj lirskoga subjekta od ranije dječje dobi do samostalne osobe: „stanodavac će me izbaciti / iz stana“ (asocijacije u magli). Uporišni leksem mama u zbirci funkcionira istovremeno, s jedne strane, kao mito- logem (koji uključuje prapočetne ili predegzistencijalne vremensko-prostorne koor- dinate) i, s druge, kao konkretno verificiran entitet u zbilji. Dakle, lirski subjekt vje- što balansira obje semantičke naravi navedenoga leksema, dajući mu mitološko-ar- hetipski predznak i afirmaciju unutar vlastita životnog memoara. Navodim primjer prvoga slučaja:„tvoj se stan prelijeva / preko rubova potkrovlja / ne možeš zamisliti / koliko nas je / mogu, točno onoliko / koliko mama gubi samu sebe / po tjednu“ (žuti kvadrati). Negdje je mama dio intimističke, obiteljske priče lirskoga subjekta: „mama sam mami / kažem / prestroji se / kažem / upravo ulazimo u oblake / veš nam se sigurno tali / s balkona / par stotina vožnji od nas / ali bar ništa ne gori / ako si iz ljubavi uključila štednjak / i otišla / s morem već oko gležnjeva“ (suho mje-