Nova Istra

431 Luka ROVČANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI da bar mogu dugo spavati, / propustila bih one / koji na cipelama / uvode dvorište / i promatranjem izbijaju / riječi iz ležišta“. Netko nepozvan , u kontekstu navedene pjesme, mogao bi biti čitatelj koji svojim antropomorfizmima/imenovanjima (De Man) unosi dvorište na cipelama , odnosno određena značenja pjesmi. Lirski se su- bjekt upravo opire tim nepreciznim višeznačnostima koja izbijaju riječi iz ležišta . Izbiti riječi iz ležišta značilo bi uzaludan pokušaj zaustavljanja jezičnoga lanca označitelja ili njegove suplementarnosti (Derrida), odnosno potencijal za proizvodnju besko- načno drugih značenja. Neprecizne višeznačnosti, kojima se protivi lirski subjekt, usudio bih se reći, jesu ona čitanja koja se usidruju u jednoznačnosti. Lirski subjekt kaže: „netko bi me mogao / sraslu s krevetom / pogrešno imenovati“. U nizu kata- hrezičnih iskaza kojima ogoljuje vlastiti identitet, lirski subjekt nešto nam govori i o politici identiteta, izvornosti i sl. Lirski subjekt iznosi ideju kako ne postoji idenitet kao zadana/esencijalna kategorija koja se dobiva rođenjem, nego se identitet obli- kuje u odnosu spram Drugoga, oblikuje se oko manjka (Lacan) sa činjenicom da ga nikako ne možemo zaposjesti, nego ga/ih neprekidno konstruirati: „ja bih mogla biti / zasušena džezva / knjiga ipod deke / ili važan poziv“. Mama svuda, mama oko nas Infantilizacija (Bagić) autoričina pisma manifestira se, nerijetko, jednostavnom na- drealističkom imaginacijom: „sakrije me u staklenku s rižom / da izvuče lokve / i male ribe, mama“ (kanon),„staklenkom uloviti kriptide / koji ulaze u vodu / iz šaka / ljubičastih od alkohola i hladnoće / i bez panike / pratiti šumove biciklista/ iznad nas / koji se još nisu spojili / s rijekom u očištu“ (sve pokušavam uz rijeku), dječ- jom sintaktičkom strukturom koja, ulgavnom, odstupa od gramatičke norme:„a mi i oni nas već čekamo kraj auta“ (ljetni talisman). Infantilizacija sintaktičke struktu- re, katkada, rezultira ustaljenim elidiranjem u kojemu izostaje određeni gramatički element (primjerice, nenaglašen oblik prezenta glagola biti, sam ) što stvara pauzu/ prekid unutar rečenične strukture kako bi se intenzificirao dio rečenice koji slije- di nakon prekida: „a ja / nepokretnost prešana u knjigama / na plutajućoj terasi / iznad kovačke farme“ (perpetuum). Na formalnome planu očigledna je manirizacija iskaza, koja dirigira vizualnom i ritmičko-zvukovnom sloju pjesme. Manirizacija iskaza nerijetko se očituje u osnov- nim načelima (Curtius) koja uključuju uporabu hiperbatona kao stilske figure ko- jom se narušava poredak riječi u rečenici:„i je li ti rekao da / nije / noćas ne dolazim / naravno, smiješ spavati / u bilo kojem žutom kvadratu / u gradu “. Potom, anomina- cije kao stilske figure koja podrazumijeva različite gramatičke preinake određene ri- ječi kako bi se postigla eufoničnost koja iskrsava u različitim varijacijama zvukovne