Nova Istra

430 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Luka ROVČANIĆ predstavlja spasonosi locus pozicioniran u relacijskome odnosu spram tekućeg en- titeta u čijoj se relaciji određuje subjektov identitet, njegova stajališta, predodžbe o zbilji i sl. S druge strane, lirski subjekt, stvarajući dezaumatizirane i začudne iskaze, razbija čitateljeva očekivanja/recepciju. U pjesmi maksimirska u vodi (II.) možemo uočiti tekući entitet (vodu) i tamo gdje je ne bismo očekivali: „prijatelji znaju gdje stanujem / i gledaju me kako skačem / s terase u vodu do vrata / vješto da ne uda- rim / ljeto na dnu / prijatelji znaju / da je ovo nulta godina / i ne očekuju od sebe neprestanost / i glatka lica / preživiš ako plivaš po maksimirskoj / umreš ako ho- daš“. Paradoksalnim iskazima: „i gledaju me kako skačem / s terase u vodu do vra- ta“,„preživiš ako plivaš po maksimirskoj“, koji iznenađuju ili iznevjeravaju čitatelje- vu recepciju na krajnjim polovima iskaza, lirski subjekt konotira mokro/tekuće kao mjesto opasnosti kojemu se, na određeni način, moraš prilagoditi kako bi preživio. Da je riječ o utopističkome predznaku motiva suhog, svjedoče stihovi iz pjesme o disanju , koji čitatelja navode da vlastitom imaginacijom uspostavi paregmenonsku asocijativnost (utopiti/utopija/utopijsko i sl.):„voljela bih da / u mojem stanu / žive ribe / (u ormarima jastucima i kadi) / da me podsjete na bacanje otpada / odrede koordinate / buduće sreće / ili bar gdje se utopiti bez močenja / kada znam da ne znam / plivati“. Ili stihovi u istoimenoj pjesmi: „niti mogu / trpjeti suhost / kada zbunjena izranjam iz jastuka / tražeći u krevetu ormaru kadi / i popodnevnom snu / neku tekućinu / za malo razumijevanja / i najljepšu smrt“. Utopiti se na suhome mjestu nekom nepoznatom tekućinom, značilo bi emancipirati onkraj zbiljnosti u određeni tip snoviđenja. Dakle, lirski subjekt, u kontekstu navedene pjesme, iznosi stav kako je najljepša smrt u eskapizmu. Iznosim još jedan primjer eksapizma iz pje- sme Sigmund Fjord (nije tipfeler u prezimenu, nego lucidna anagramska figuracija koja na podtekstualnoj razini korespondira s psihoanalitičkom teorijskom koncep- cijom:„nema te britke sreće / za mene ovdje / zato me odvedi do fjordova / da ispe- glam tugu u Atlantik / i proplivam.“ Međutim, lirski subjekt, katkad, pronalazi smi- sao u malim stvarima:„shvaćam potpunost / u pranju šalica / i bacanju razmočenih srca čaja / ujutro, nakon dugih odlaženja“ (mokre šalice u novom početku). Mnogi će, vjerujem, zamjeriti kako u spomenutome eskapizmu romantičarske provenijen- cije manjka političkog angažmana, međutim smatram kako je lirski subjekt iteka- ko politički angažiran. Primjerice, u pjesmi da bar mogu dugo spavati lirski subjekt politiku čitanja i identiteta dovodi u pitanje. Navodim pjesmu u cijelosti: „cimerica odlazi / i ne zaključava me. / netko će nam nepozvan / unijeti dvorište na cipelama / ući će i / neće prepoznati / nijedan predmet u stanu/ kao da je doživio moždani / ja bih mogla biti / zasušena džezva / knjiga ispod deke / ili važan poziv / na koji se ne možeš javiti / zbog mokrih ruku / u sudoperu // netko bi me mogao / sraslu s krevetom / pogrešno imenovati, / nemam snage / za nepreciznu višeznačnost //