Nova Istra

424 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Šura DUMANIĆ Unutar okvira Središnji dio knjige posvećen je „obilasku terena“, suočavanju s nizom teških činje- nica stradanja, susretima s ljudima – žiteljima Banije/Banovine, volonterima, va- trogascima, krovopokrivačima, ali i sa srazovima koje je nenadano otkrio potres: zapuštenost ovoga predivnog dijela Hrvatske, rasulo ekonomsko i socijalno, proš- lost, nesreće i ljudske nade, sve se to uzdiglo nad krajolikom jednako zastrašujuće kao i zemljotres sam. Potres je samo ubrzao propadanje, kaže autorica. Slijedi opis selā, finim zavičajnim osjećajem protkana tumačenja i sjećanja, sitne stvari koje ot- krivaju važnu prošlost i veliki potencijal, kao naprimjer priča o jednoj oznaci na ro- zeti prozora: „ U Karlovačkoj, iznad hrpe ruševina, okrenut ravno prema oku prolaznika, žig, sad bi se zvao ‘logo’, piše: Mirko Benić, Zagreb, Radovčeva ulica 30, telefon 33-14. Ukovan pri dnu metalne roletne, nekadašnjih ulaznih vrata u dućan... Sumnjam da ću naći ne- što na Googleu, ali ugodno iznenađenje, više informacija. Najprije saznajem da je na izložbi Muzeja grada Zagreba u ranu jesen 2019. godine, pod nazivom ‘Zagreb/Grad/ Ljudi/Život’ bio izložen crtež nepoznatog autora iz 1925. godine, naslovljen: Specijalna tvornica svih vrsta roleta Mirko Benić Zagreb. Izložene su i reklame za novine, fotogra- fije roletni, a dodatna informacija potvrđuje da je tvornica počela rad 1922. godine kad se reklamirala kao ‘Prva i najmodernija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca’. Onda se otvaraju stranice dva zagrebačka antikvarijata koji nude kataloge iz 19xx godine, ni jedan ne nudi točnu godinu izdanja, naslova: Mirko Benić, Specijalna tvornica čeličnih zavojnih kapa... “ I u tom velikom događaju kakav je prirodna katastrofa, koji nadilazi svaku ljud- sku mogućnost zamišljanja, autorica oslikava niz „običnih“ situacija, koje na kraju ipak prelaze u velike stvari, kao što je npr. podatak o količini vode („...podijeljeno je 600 hiljada litara vode. Bilo bi to 6.000 hektolitara ili 600 kilolitara“) i hrane dove- zene stradalima, broj porušenih kuća i drugih objekata, broj kontejnera za privre- meni boravak... Autorica svoj zapis započinje suzom za poginule: „ Ovo sjećanje ipak je javna suza odaslana za poginulima u banijskom potresu. Svijet je ostao siromašniji za njih sedmero: trinaestogodišnju Lauru Cvijić iz Petrinje, oca i sina Franju i Marija Tomića, Dušana Bulata – Gaju, Milu Jurkovića i Darka Kožića iz Majskih Poljana i Stanka Zeca iz Žažine. Učinilo mi se da je zacaklila suza za Banijom .“ Autorica ne fotografira smrti, nema tu autopsičnih opisa i kliničkih situacija. Smrt na Baniji nije velika stvar, nego lagan odlazak svakog njenog stanovnika. Ba- nijci su urasli u svoje tlo pa tako i odlaze, vraćaju mu se tiho. To se posvema vidi iz opisa jedne smrti, i samo jedne u cijeloj knjizi punoj umrlih stanovnika ovoga do-