Nova Istra

41 Vladimir TOMAŠ POEZIJA I PROZA starice na stablima pletu tkanine raste mi vrisak u nogama a krikovi režu planinu čujem li djecu ili ptice i tko mi je u tijelo zasadio starost i korake koje dupliciram po mjesečini ako skočim promašit ću tlo ..... | ............ | ali dolje su galebovi i kopita su im puna mladosti moram mislima spajati krugove jer iz mene raste dijete smanjujem se a trebao bih plivati do vječnosti poznajem noć punu svjetlosti tada mi sjena hoda nad vodama i nikako da prerastem golemo dijete koje u ruke utiskuje zvijezde djetetu plivam u kralježnici savijamo se poput mjeseca i nevidljivi smo poput rođenja i smrti rastemo beskonačno