Nova Istra

416 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Biserka GOLEŠ GLASNOVIĆ prisutan je u popularnoj kulturi s početcima novovalnoga pokreta. I zaključuje kako se za razliku od brojnih kasnijih književnih i pjesničkih mahera Žagar nije etablirao. U kronološkom slijedu od izbora pjesama prve zbirke do novih pjesama i na po- etskoj i na razini strukturiranja zbirke pratimo obrnuti slijed od premijere smrti pje- sničkoga iskaza ili njezinoga eha, koji odjekuje gotovo u svim pjesmama prvoga ci- klusa, do povratka na rijeku u pjesmi Vratiti se na rijeku posljednjega ciklusa. Umorne i rijetke riječi , kako ih označuje pjesnik, saževši ih u dobru metaforu po- mast za stih , uz ciničan zaključak u pjesmi istoimenoga naslova odjekuju novovalno u surječju vremena u kojemu su nastale. Navodim stihove iz pjesme Pomast za stih: ...Trupla mrtvih / Još kratko zaudaraju / Pa se rascvjetaju / I tu nitko ne može / Izvući nikakvu korist / Samo pjesniku tad / Posao krene. Stihovi prvoga ciklusa Skladište nestalih pogađaju odmakom od interpretacije ži- vota i suočavanjem sa smrću u bezbroj inačica i nazočnošću gotovo u svakoj od iza- branih pjesama te u tematskoj i stilskoj usklađenosti odsustvom uobičajenih „ukra- snih sredstava“: sjeme smrti u očima dječaka (iz pjesme Očeve oči ); krasno umiranje (iz pjesme Premijera ); ... i kao da se od smrti ne rastajemo tužni... (iz pjesme Umor- ne, rijetke riječi ); ...Svu tu studenu noć / Umirao sam na podu... (iz pjesme Ipak ); ... iza svake riječi / Čuči neka smrt... (iz pjesme Povodom sprovoda ); izbrusiti smrt do srca (iz pjesme Domaća zadaća ); ... Obavijest o mojoj smrti / Zatekla me je daleko od doma... (iz pjesme Nekoliko sati nakon )... Okrenuvši leđa stvarnosti, odustavši od komunikacije pjesnički se iskaz odlično snalazi u tami, izbjegava dvojbu koja bi ga mogla suočiti s drugima. Izlaz je za sebe graditi grob, kako zapisuje u pjesmi Lice lutanja i biti mrtav i slobodan bez potrebe boriti se, likovati, kako zapisuje u pjesmi Mravi u kavi . Stoga se pjesnički iskaz obra- ća jedino samome sebi opravdavajući vlastitu odsutnost od života – ili starom brada- tom Bogu koji je već u intertekstualnom pogledu davno umro, ali kojemu ponovno želi smrt. Pri tome je stari Bog prikazan rastvaranjem ustaljenih govornih fraza pa je brada koju je sam sebi stvorio prvi sijeda, a njegov odlazak argumentira se dolaskom vraga koji ipak dolazi po svoje. Prisutnost starozavjetnih motiva pojavljuje se i u pje- smi Pokolj kao posljedica krvave ljudske povijesti koja je započela bratoubojstvom. U drugome ciklusu metaforički naslovljenom Vrtovi guste ljepote svojevrstan je povratak životu i vodama i svijetu u kojemu se izmjenjuju četiri godišnje zime kako i završava pjesma Vječiti led: ...No padalinama nikad kraja / Drvlje i paščad pred pra- gom / Već guta vječiti led / I svikli Eskimi tu će zalutati / Od ovog okrajka svijeta / I proljeće bi, bojim se / Ovaj put moglo odustati . Smrt kao temeljno nadahnuće i dalje se, no skrovitije, provlači Žagarovim stihovima. U pjesmi Inačica pjesnik se u bipolar- nom iskazu razdvaja u onoga što ostaje u turobnu svijetu i onoga što odlazi kako bi se ponovno ujedinili – u smrti. Također se kao svojevrsno utočište pojavljuje Eros . U