Nova Istra

414 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Biserka GOLEŠ GLASNOVIĆ zidove i opsade udaraca, zauvijek izvan dohvata . U takvu činu pisanja moguće je, čak u jednome od katrena, u pjesmi Augustinu povezati i sv. Augustina, Marka Maruli- ća i Josipa Severa: Augustine, Vi ste gusta istina, / da navedemo i ukratko Severa; / Vi koji ste štili Marula s listina, / noseć južni slog u magle sjevera . More kao trajna (pre)okupacija Mediteranca Mrkonjića u ovoj je zbirci najsnaž- nije prisutno: od mora kao pojavnosti do mora koje pjeva i koje pjesnika nagoni na izmišljanje riječi, bez upliva pjesničkoga subjekta, ali s udjelom pjesničkoga iskaza koji je udaljen: Ah samo da mi ne vrati sve riječi / Jer s previše njih kako ću mu prići / Kad ljepše ga je dragat izdaleka . Unutar tih udaljenih gledišta odvijaju se oproštaji bez napetosti, sentimenta i retorike i paradoksalno se približavaju dva pola ljudsko- ga postojanja, Eros i Thanatos, dijalektički se ujedinjujući. Za Mrkonjića jest kako biti pjesnikom i čovjekom. U jednome od soneta posvećenih moru javlja se jeka iz Elsinora: Bit ili bit ne . Smrt je riječ od koje Mrkonjić ne zazire. Naprotiv, suočava se s njom osvijetlivši je bez pasije, s nekom nemirnom lakoćom i asketskim žalovanjem u kojima je smrti najbliža suputnica ljubav. U zadnjoj tercini soneta [ A znam li što ljubav vezuje za smrt? ] zaključit će: ...obje prijek su lijek nakon što je katrene započeo pitanjima: A znam li što ljubav vezuje za smrt i Ako nije smrt, što će mi još ljubav . U Mrkonjićevu poetištu njihove se uloge sljubljuju u nekom iskonskom zajedništvu susreta i oproštaja, odlazaka i dolazaka, duha i tijela, (s)tvari i riječi koje ih imenuju. U neminovnu tijeku, u smislu postojanja (s)tvari i tijela u zbirci Pjevno tijelo još je jedna pohvala prolaznosti i riječi koja je nadživljuje, kako je Mrkonjić označio po- etiku Francisa Pongea, jednoga od njemu vrlo bliskih autora. Ili možda i odgovor djevojčici Mirti u pjesmi Odlazak stvari , kojom završava zbirka pjesama Pjevno tije- lo . Kamo odlazi ono što je prošlo? Biserka Goleš Glasnović, Zagreb