Nova Istra

411 NA ISKONU JEDNOGA NOVOG (NE)MIRA Zvonimir MRKONJIĆ: Pjevno tijelo , Litteris, Zagreb, 2020., 43 str. Krećući se u različitim formama od soneta, pjesme u prozi do eksperimentalne pjesme, suvremeni se hrvatski pjesnik Zvonimir Mrkonjić, u posljednjoj zbirci pje- sama, neobimnoj, ali amblematskoj, uspostavlja u riječi koja se utjelovljuje, u riječi koja tijelo postaje. Naslovivši zbirku Pjevno tijelo , otvara uvid u svoje jedinstveno stvaralaštvo. Istoimena pjesma započinje stihovima: Kao tijelo od kojeg pjevam / pjevam te riječ tijelom postalu . U stalnom istraživanju gonetaju se riječi, koliko mogu iskazati stvar- nost, koliko mogu opipati stvari, koliko su iskazive i koje su njihove mogućnosti. Pri tome se Mrkonjić jednako osvrće oko sebe, kao i na svjetove iza sebe, na ekspre- sivnost zbilje i na duhovno i literarno nasljeđe. Sinkronijsko osvrtanje vrlo je blisko oznaci konkretistički način liječenja jezika , sintagmi koju Mrkonjić koristi pišući kao prevoditelj i kritičar o poetskome i jezičnom eksperimentu Ernsta Jandla. I upravo neke pjesme ove zbirke donose svježinu u dekonstruiranju konvencionalnog surječ- ja i trijeznu povratku činjenicama i stvarima u tihohumornom i ironijskom tonu. Pjesma Inox , naslovom reminiscirajući na misao o nehrđajućem čeliku, odvodi u surječje u kojemu se vežu riječi inokosan , ino , ostinule naslage , oksimoronske maglene magle , osvit i okno kako bi se prikazao pokušaj pisanja dugo odgađane pjesme . Tema sanjarenja u pjesmi Tr ӓ umerei posve je udaljena, na mrkonjićevski način, od sen- timentalnosti i motiviranosti ljubavnim osjećajima te gradacijom, bez suvišne re- torike, o sanjarenju o četici vojnika završava zaoštrenim retoričkim pitanjem: ... je li se moglo slutiti – kako ste se složili – / da bi tu ideju mogao usavršiti / puki streljač- ki stroj? Razbijenost klasične poetske konvencije najrazvidnija je u pjesmi Avion u Biserka GOLEŠ GLASNOVIĆ