Nova Istra

410 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tin LEMAC vanjem i igrom riječima na prvoj, najjednostavnijoj semantičkoj razini. U Možda sam izvedena je samotematizacijska pjesnička dionica u semkonkretističkome kôdu, koja se nadovezuje na prethodno spomenuta rješenja. Gledajući s razine cjeline, Tuga Tarle ponudila je knjigu kao veliki kovčeg u koji je pospremila uspomene, nostalgiju, sjetu, radost, ironiju, marame i staru obuću. Poda- strla to pred nas kao zainteresirane čitatelje. Netko će pogledati jedan dio, netko sve, a netko razbacati stvari i načiniti nove pjesme. Sad ću naglo stišati ovo znanstveno, akademsko mi i upitati se: „Što li sam ja to učinio ovoj knjizi?“ Tin Lemac, Zagreb