Nova Istra

409 Tin LEMAC KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI tagme), ali i naglašava manirističku upotrebu tradicijskih poetskih rješenja. Drugi je postupak dokumentarnost koja se tiče pjesama s anglohrvatskim jezikom i emi- grantskim slikama, treći anarhoidnost u kojoj dolazi do izražaja Tugina konkretistič- ka svijest u pojedinim pjesmama, te svadljivost i polemičnost prema krivotvorinama i nakaradama svjetovnoga života, dok u distribuciji lirskoga subjekta (koju sjajno po- etski naziva oscilogramom lirskoga ja ) postoji ja-baštinica, ja-emigrantski odvjetnik, ja-puntarica i ja-kroničarka ljubavi. S obzirom na to da je ova zbirka prepuna raznorodnih poetskih, semantičkih i stilskih signala, a iznutra vrlo kohezivna i izvana vrlo koherentna, odlučio sam iz- dvojiti sve te nakupine pjesama i odrediti jednu reprezentativnom. Prvi je sloj tradicionalne poetike koju je već odredio Rogić Nehajev, a koji se sloj najviše odlikuje u tradicionalnoj poetskoj sintaksi ( sa skitalačkom tumaram svi- jetom , srebrni trag na žalu ), a posvetne pjesme iz ciklusa U onoj sobi , u onom vreme- nu također su iznimno tradicionalne, gdje se posvetna figura apostrofira i estetski oblikuje prikladnim metaforama, a autorov ton proizlazi iz nostalgije koja daje do- jam općega pjesničkog pathosa u retoričkome smislu. Od tradicionalnih pjesama iz- dvajam Jednoj zvijezdi , Sionska ruža i Ona kao estetski i stilski najuspješnije. Emigrantski poetički sloj postoji u ciklusu Obrazine apokalipse . On je prvenstveno oblikovan figurom Nostalgije za Arkadijom, koja se smješta u domovinu i figure Užasa i Straha koje nastaju u sudaru s novim, prisilnim zavičajem. Tuga Tarle unosi ironiju u takovrsne pjesme i pjesma Kad sam bila iseljenica bez pedigrea predstavlja najuspješnije ostvarenje ciklusa. U ciklusu Brazde vremena prevladavaju tužaljke u kojima se spominju motivi Vu- kovara i stradanja iz Domovinskoga rata, majke Srebrenice i ostali motivi specifičnog ratnoga imaginarija, no pjesma koja se ističe jest Crni nokturno , izvedena debelim nanosom ekspresionističke pjesničke tempere. U ciklusu Astralije Australije postoji emigrantska poezija osjenčana snažnim iro- nijskim silnicama i oblikovana makaronikom, dok se u Misteriju vrta subjekt nostal- gično prisjeća prošlosti bojeći pjesme sentimentalnim tonom i pathosom . Istaknute su pjesme, prema našemu sudu, My dream i Razoreni vrt . Ciklus Molitve oblikovan je molitvom kao pjesmom koja sadrži središnju duhov- nu figuru, mnoštvo apelativnih iskaza i koja se uvelike izgrađuje na magijskoj sin- taksi i semantici te performativnim iskazima. Taj je ciklus, kao i zadnji ciklus Acro- iris , slabiji dio zbirke. Molitva jest tipičan pjesnički oblik duhovne književnosti, no u ovim molitvama nedostaje snažniji jastveni glas i doživljaj duhovnoga, već mnogo toga ostaje opće mjesto molitve gotovo citatno izvedeno. Ciklus Acroiris kao i završni Možda sam izveden je semkonkretističkom poeti- kom; grafostilističkom izvedbom tijela pjesma, grafostilemima, slogovnim poigra-