Nova Istra

402 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ Ovo je vrlo važno poglavlje zbog toga što je naš službeni kanon još uvijek ateistič- ki i iz njega je izbačen Bog. Sanja Nikčević navodi četiri elementa kršćanske poruke u dramskoj književnosti: 1. „Drama prikazuje svijet kao Božji naum, dakle smisleno mjesto pod budnim okom dobrog i milosrdnog Svevišnjega Boga i s čovjekom kao važnim di- jelom tog sustava. 2. U tom svijetu postoji svim likovima jasna razlika između dobra i zla. Zlo je pri tome grijeh i toga je svjestan ne samo onaj koji zlo trpi nego i onaj koji ga čini pa se zato opravdava, ispričava ili ga se odriče. 3. Junak ima pravo izabrati između dobra i zla jer postoji slobodna volja. Čak i kad je junak nevina žrtva koja ne može izbjeći zlo, može odabrati kako se s tim nositi (hoće li mrziti ili osvećivati se, oprostiti, preboljeti itd. ...). 4. Izabere li zlo, junak ima mogućnost izlaza, jer ovim svijetom vlada dobri i milostivi Bog. No, izlaz zahtijeva priznanje i pokajanje, a nekad i kaznu (po- koru)“. Četvrti dio studije pod naslovom Sekularistički svjetonazor piše o „slici svijeta bez Boga ili umjetnost bez duše“. Time bitno određuje karakteristiku suvremene dram- ske književnosti. Povijesno gledano sekularističke svjetonazor javio se krajem 18. stoljeća, a onda u 19. stoljeću s prosvjetiteljstvom i sličnim pokretima započeo drugi veliki lom u cije- loj Europi: promjenu svjetonazora.„Kršćanskom svjetonazoru suprotstavljao se novi, ateistički, koji najčešće zovemo sekularističkim“. Temeljna vrijednost ovoga svjeto- nazora jesu kritika i pobuna. Uz to bezgranična vjera u znanost koja negira božan- sku nazočnost.„Znanstvenik je postao glavni predstavnik Istine, odnosno spoznaje o svijetu“. Sekularizam je doveo do neovisnosti državne vlasti od Crkve i upravo iz tog odvajanja nastao je glagol sekularizirati, ali pojam sekularistički znači ateistički pa su to zapravo dva različita pojma. Novi svjetonazor je, osim ideje postojanja dobroga Boga, protjerao i kršćanski po- gled na svako odricanje ili plemenitu žrtvu. Prema tome kazališno djelo više ne smije sadržavati ideju odricanja i plemenitoga žrtvovanja, a Boga nema. Istina se spozna- je isključivo razumom, a zemaljski napredak pojedinca odvaja se od Boga. Autorica ispravno zaključuje:„Tako smo se iz duhovne dimenzije svijeta čovjeka preselili, bolje rečeno zarobili, u materijalnu dimenziju“. Autorica ispravno upozorava na to kako ovaj novi svjetonazor, misleći na zapadnu judeokršćansku civilizaciju, nije zavladao odjednom.„Bio je to gotovo dva stoljeća dug proces sekularizacije društva, a započeo je u 18. stoljeću s prosvjetiteljstvom i enciklopedistima“. Nova, radikalno drukčija situacija nastaje nakon Drugoga svjetskog rata. U cijeloj Europi pobijedio je ateistički svjetonazor (sekularistički) i dogodio se svjetonazorski