Nova Istra

39 Vladimir TOMAŠ POEZIJA I PROZA _____ sinergije prahom postaje ustaje truplo i od tabana do vrata |uzvodno| po kralješcima do tu- đeg tijela i vlastita jezika sikće mi pod zemljom prstima zmija premda do kože mrtva a put je i dalje čist planinski iako nitko ne zna tko nam u ta- lištima odlaže kosti bacam meso i boje u majčino usahlo tijelo i znam da se zeleno prolijeva po vodama i znam da težina smrti ne počiva u prahu nego nas na rogovima sedefne i bijele presađuju u planine gdje cvjetamo i plačemo hladno rogato zeleno ja vidjeh vrisak ––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––– i u ruke oči sijem premještaj s puta u staklo kojim se tone do emulzije svijesti iz mo- jih očiju rastu rogovi i ja sam sada koža polegnuta u tupo sitno prozirno motrište jer siktanje guta proljeće i kida cvijeće koje se privija uz moje noge i raste mi u mesu poput z----------v | | o nj | | a v \ / e _____ krist prije obreda koža se rastapa u hostije u urni postoje relikvije lik vije mi se tije mi se savija pred raspelom razvezalo se znamenje u crkvi toj hladnoj grobnici koja svjedoči da čovje- čanstvo lebdi ispod molitava ti mi se moliš vješam ti se krunicom pod noktima |