Nova Istra

398 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ Iz navedenih riječi jasno je da živimo, u ovome dijelu našega duhovnog i kultur- nog života, u „Platonovoj špilji“ i sama po sebi nameće se dvojba: izaći iz nje na na- čin Zvonka Bušića, ili se boriti za ulazak svjetla u nju, kao što to čini Sanja Nikče- vić? Onaj koji se odlučio na borbu suočava se, priznaje autorica, s dvama ozbiljnim problemima: „Prvi problem je nedostatak hrabrosti, a drugi nedostatak teorijskih alata. Ne- dostatak hrabrosti proizlazi iz tri straha koja nas sputavaju, a duboko su psihološki. Prvi strah je da će nas grupa odbaciti. Teško se suprotstaviti vladajućem mišljenju, jer je teško biti crna ovca... Ne možemo živjeti sami. Drugi je strah od kazne za suprotstavljanje grupi. Slijeđenje kanona i njegovih trendova (kako sam jasno vidjela na primjeru ‘nove europske drame’, a kasnije i na primjeru odnosa hrvatske kazališne glavne struje prema temi Domovinskog rata) nosi nagradu i beneficije, a suprotstavljanje vrlo konkretne posljedice i kaznu. U glav- nu kazališnu struju ne ulazi se afirmirajući lijepo / dobro / sveto, nego pokazujući kako je tvoja zemlja homofobna, fašistička i rasistička“. Pisac ovih redaka s užasom je pročitao ove istinite misli. Ono što autorica nije mogla kazati zbog digniteta znanstvenoga teksta, slobodno je književnom prikazi- vaču. Za ovakvo stanje kriva je politika, odnosno političko vodstvo, a to znači Parla- ment i Vlada Republike Hrvatske odnosno sve političke stranke i vodeće znanstvene i kulturne institucije. Država financira takvu produkciju, takve gadosti, pod nazivom „kazališno djelo“, koje Domovinski rat i vlastitu zemlju prikazuju na ovakav način. To čini novcem poreznih obveznika, a ne vlastitim sredstvima. Krivi su svi ministri kulture do danas, koji su sjedili ili sjede na mekanim foteljama koje su im omogući- li dragovoljci Domovinskoga rata i Domovinski rat. Oni financiraju petokolonaše i orjunaše da pod firmom umjetnosti stvaraju protuhrvatska i veleizdajnička djela o kojima je govorila naša autorica. „Treći strah je od gubitka smisla svijeta oko nas. To je meni bilo (i još uvijek je) najteže. Teško se suprotstaviti kanonu o kojem te cijeli život na svim razinama ob- razovanja uče kao imanentnom, zadanom i vječnom, ali najteže je vidjeti da to nije tako. Kad shvatiš, šokiraš se! (...) Takvi poremećaji vrijednosne ljestvice jako utje- ču na čovjeka. I ljudi to izbjegavaju. To više što taj kanon vlada u cijeloj Europi. (...) Snaga kanona je silna. (...) Na nižoj razini obrazovanja kanon je, logično, najrigo- rozniji. (...) Onaj tko uspije pojmiti snagu kanona i njegove lažne premise, onaj tko ima hra- brosti pobijediti ta tri straha i usuditi se ići protiv glavne struje, dolazi do drugog problema. Vrlo brzo shvati da teško može obraniti izbačeno ne samo zato jer se o kriterijima ne raspravlja nego i zato jer su iz teorije doslovno izbačeni alati koji bi pomogli u raspravi. Naime, u onom čišćenju svega što ne odgovara kanonu izbačena