Nova Istra

396 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ Studija koju predstavljamo podijeljena je na nekoliko tematskih cjelina, odnosno na dva velika dijela. Prije prvoga dijela autorica je uvrstila posebno poglavlje u kojemu iznosi osobna pa i intimna razmišljanja o razlozima koji su je vodili tijekom pisanja knjige. Stoga je naslov ovome tekstu Vrlo osoban uvod . Prvi dio knjige nosi naslov Uspostava kanona . Njega je autorica podijelila na slje- deće tematske cjeline: Teorijski uvod , Neraskidiva veza umjetnosti i društva , Kršćanski svjetonazor i Sekularistički svjetonazor . Drugi dio knjige pod naslovom Kanon danas donosi poglavlja Nametanje kanona danas u svijetu i Izbacivanje dosadašnjih kriterija . Djelo je opremljeno brojnim prilozima, tabelama, popisom literature, popisom imena, imena djela i predstava, imena kazališta i institucija te popisom festivala i na- grada. Slijedi biografija Sanje Nikčević. U uvodnome dijelu, za koji je rečeno da ima oblik ispovjednog testa i nosi na- slov Tri pravila mog života ili osobno poslanje, sloboda i istina , autorica iznosi tri vla- stita aksioma koja su je vodila u stvaranju djela: „Prvo, smatram da se čovjek mora baviti isključivo onim u što vjeruje, onim što smatra doista vrijednim i važnim, oni- me što voli, dakle vjerujem u osobno poslanje svake osobe. Drugo, smatram da čo- vjek ima pravo govoriti ono što misli, naročito ako govori iz ove prve premise, dakle vjerujem u duhovnu i intelektualnu slobodu. Treće, odrastao čovjek ne smije lagati ni u kojem slučaju (kako bi rekla moja mama!), ne samo zato što je to grijeh nego i zato što je istina neupitna vrijednost našega društva, naročito u znanosti. Svakoj znanosti, pa tako i teatrologiji“. Sanja Nikčević navodi i svoju nakanu: „U knjizi koju sam o toj temi objavila do- kazala sam kako se trend ‘nove europske drame’ nametnuo u cijeloj Europi, ali su me nastavila mučiti neodgovorena pitanja koja su iz tog istraživanju proizišla. Tko je taj koji odabire? Zašto moje mišljenje (ili čak mišljenje većine ljudi iz struke, a o politici da ne govorimo) da te drame nisu dobre ‘ne vrijedi’? Što je s dramama koje su drugačije od trenda i odbačene kao ‘nevrijedne’, jesu li stvarno sve tako nevrijed- ne, po čemu su onda drugačije i kako dokazati da su vrijedne? I zašto uopće ljudi slijede trendove? Naime, tada sam još mislila da je problem samo u pomodarstvu i slijeđenju trendova...“ Priznajmo, Sanja Nikčević postavila je tzv. krucijalna pitanja i odgovoriti na njih bilo je vrlo teško jer je zahtijevalo dugogodišnje pa i desetljetno znanstveno i stručno istraživanja problema i fenomena. Ona je osobno mogla izbjeći sve te napore, ali i sukobe koji su je sigurno morali opteretiti nakon što je dolazila do istine.„Dramski kanon sam poznavala i mogla sam ga predavati bez velikih pripre- ma. Međutim, kao pravi komparatistički đak morala sam ponovno ući u sve epohe. (...) Mi uglavnom ne idemo u izvore nego preuzimamo znanja koja nam drugi daju