Nova Istra

386 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV zlom: da filmovi pred očima cure kao / pupčane 35-milimetarske vrpce // nisam siguran da slova bilježe riječi / ni je li doista bio ponedjeljak ali // dogovorili smo se oko kondici- ja svijeta / bez obzira na vraga u intepretaciji . Rjeđa je, ali nipošto nezamjetna, poja- va anadiploze (tekst Sretnem se u šumi i prije nego shvatim tko sam pošaljem se krivim putem ). Premda rukopis ne crpi metaforu intenzitetom svojstvenim dominantnoj struji recentnoga hrvatskog pjesništva, ona se nerijetko pojavljuje, pritom katkad i zbunjujući gramatičkom dvojbenošću. U tekstu Ričem u lavini zatrpan do uvjerenja da sam ljepota srce i spokoj možemo pronaći: nitko ne razumije godove na / stablima u savani s kojih / se ljušte kože lavova . Naime, znamo li da kambij kao lateralni me- ristem u stablu i korijenu proizvodi godove, tada bi logički opravdan umjesto pri- jedloga „na“ ispred riječi „stablima“ bio prijedlog „u“. Narativniji su trenuci rukopisa nerijetko realizirani uz znatnije oslanjanje o poredbu koja je, usprkos prijetećoj ba- nalnosti, uglavnom uspjela. Iz teksta Imam grane za ruke kora skriva godove kao koža ribara Sunce za tu priliku izdvajam: oko zaobilazi pukotine u liniji / života kao kauboj klance s čijih / obronaka prijete starosjedioci . Tekst Nemam vremena za strahove i opre- ze gušenja i slapove možemo tumačiti kao kategoričko osporavanje metafizike mo- nizma spoznavanjem dualiteta i stalnom potrebom za njegovim postizanjem: dvoji- na je // nova / jednina . Karikiranje simbolike brojeva i njihovih magijskih svojstava u tekstu Prodajem tri , kojim započinje peta cjelina, kulminira sugeriranim„zarađivanjem na onostranom“, bilo posrijedi astrološko, teološko ili slično znanstveno neutemeljeno iskustvo. U tekstu opisana „borba“ za primat među brojevima, lako je zaključiti, nosi alegorijski predznak. Tekst Izmičem se pogledu ptičjem kljunu lastavici provocira zaključak da je strahu od smrti pretpostavljen strah od zaborava. Drugim riječima, ovdje govo- rimo, naoko inverzno, o smrti kao sredstvu zaborava (ili sredstvu sredstva, stavimo li pojam„zaborav“ u relaciju s pretpostavljenim pojmom„vrijeme“). Fundamentalno egzistencijalno-ontološko pitanje „kamo idemo?“ skeptični subjekt tako zamjenjuje pitanjem„hoće li što ostati od mene?“; citiram: hoće li me ikad / naći? iskopati? hoću li / ikome nedostajati? Sav egzistencijalni užas uzročno-posljedične veze naznačen je izvrsnom metaforom u završnici teksta Istetoviram ti krila na leđa pa kad širiš ruke onda si sokolica : zatim zaspim i sanjam savanu / majka leopardica trči za // antilopom kad je ne stigne / iz očiju joj iscure pjege . U tekstu Moram ovdje proći kaže vlak kažem ja „dinamizam“ vlaka deskribiran je pretapanjem i multipliciranjem završnoga sloga riječi „vagona“ i prijedloga „na“. Tekstovi Posrćem šumom ja sam migrant za kojeg ne vrijede zemaljske granice ne tražim te Pratim te u korak iza leđa sam ti , angažiranoj ilu- straciji usprkos, svakako su dopisivi kategoriji onoga što neoprezno običavamo nazi- vati ljubavnom poezijom. Tekst Padnem i ostanem ležati tvoj pogled me svuče kao zmi-