Nova Istra

385 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI tako da nitko ne / vidi kako je svijet predivno / kako je svijet . S obzirom na rukopisni kontekst, nije neobična situacija kada se prvi stihovi teksta sadržajno i sintaktički izravno nadovezuju na naslove. Primjerice, uvodni distih teksta Rastem iznad tebe bo- lesno uskoro ću urasti u grad glasi: u kojem djeca toplim dahovima / traže svoje odbjegle majke . Slično je i s tekstovima Gradimo svoj grad svako jutro kad , Istisnem riječ iz sebe u memljivu jesen kojoj ne cvokoću ledeni zubi , Naručim piće ili pročitam vodu ili pustim da teče pa i sl. Česte figure ponavljanja logično uvjetuju pojavu aliteracije i asonance. Valja napomenuti da je aliteracija, onda kada o njoj možemo govoriti kao o svjesno- me autorskom postupku, ponekad realizirana suglasnicima čije repetitivno izgova- ranje izaziva naglašenu auditivnu senzaciju, uz tijesnu korespondenciju sa sadržaj- no-semantičkom razinom stiha ili strofe. U drugoj strofi teksta Imam dva sina oba sam napisala grabljama u pješčaniku riječ je o palatalu: čigra po moždanoj kori / čigra / igra s tvrdim č . Tek usput, primjer ukazuje i na pleonazam kao moguće učinkovito (hiperbolično) stilsko sredstvo. U ovome, kao i u tekstu Stojim u životu uplašena kao skok sa stijene , svjedočimo rodnoj tranziciji subjekta. Tek usput, značajniju ulogu fi- gure ponavljanja (zbog duljine naslova ukazujem na paginaciju) moguće je pronaći na stranicama 32, 41, 49, 51, 57, 75, 77 itd. Autonomija/alternativnost autorstva u odnosu na komunikacijski standard pro- gramatski je naznačena u tekstu Vadim košticu koju ću posaditi u navoj njegovog pr- sta on traži rupe i uspravan prijeti : moj glas je kriptovaluta / bez mogućnosti pomilo- vanja . Esencija jedinke definirana je dvjema osnovama: kretanjem i smrtnošću. Iz teksta Stavi se na mejling liste pa sanjam drugi život pritom izdvajam: ja sam poštan- ski vlak moje tijelo / ne staje na peronu ono nestaje . Kritika odnosa države prema mi- grantskoj krizi ( Prelazim granice kao da mi pete nisu od žilet-žice ) kulminira paradok- som: nikada više ništa neće biti isto / nikada više ništa neće biti različito (i ovdje, uko- liko promotrimo dvostruku negaciju, pleonazam možemo promatrati kao isplativ stilski postupak). Uvid u četvrtu cjelinu započinjem konstatacijom kako je identitet katkad proma- tran kao nadnacionalno ili anacionalno pitanje ( Raskopavam svoje zemlje , Gradim svoj grad svako jutro kad ). Kritika konzumerizma u tekstu je Istisnem riječ iz sebe u memljivu jesen kojoj ne cvokoću ledeni zubi realizirana dovitljivom deskripcijom: jesen je stara cura koja umire pred supermarketom, metafora je poistovjećena s obućom, a mi -subjekt sveden je na razinu artikla ( gnjilimo kao / nedozrele voćke na akciji ). U tekstu Probudim se pa u stijeni ispred prozora ugledam kamenu pticu naznačena je ide- ja rađanja umjetnosti iz umjetnosti, intermedijalne relacije pri kojoj iz zbilje-matri- ce niču nove zbilje, neosjetljive na kalendarsku disciplinu vremena i neočekivanu re- cepcijsku reakciju. Onu koju, proširimo li predmet analize na društveno-povijesno polje, možemo tumačiti i kao interpretaciju izvanknjiževnoga konteksta dirigiranu