Nova Istra

382 TRAGOM POSTMODERNISTIČKIH ZAČINJAVACA, I NEŠTO DALJE Davor MANDIĆ: Dva kruga, jedna tuga , Zagreb, HDP, 2021., 81 str. Zbirka započinje citatom Arsena Toplaka, protagonista Kamovljeve Isušene kalj­ uže ( Jer ja – nisam ja! ), ustvari Toplakovom/Kamovljevom parafrazom jedne od ključnih maksima francuskoga esteticizma druge polovine devetnaestoga stoljeća, one J. N. A. Rimbauda iz pisma koje je 1871. (oko trideset i pet godina prije Ka­ ljuže ) uputio svome profesoru književnosti, Georgesu Izambardu ( Pismo vidovnja- ka ), naglašavajući potrebu za tzv. objektivnim pjesništvom ( Ja, to je netko drugi! ). Hommage velikome sugrađaninu (prema važećoj administrativnoj podjeli Rijeke) ujedno možemo shvatiti i kao odbijanje pristajanja uz recentne stvaralačke trendove (i posljedično „traženje“ stilske autonomije), ali i kao pristajanje uz stremljenje po- eziji, poslužimo se Milanjinom sintagmom, označiteljske scene. Posrijedi je strate- gija lucidno doziranoga ludizma, katkad narativnijih trenutaka, rjeđe i gušćih meta- foričkih nanosa, koji vraćaju, kada je potpisnik ovih redaka posrijedi, u studentska čitanja: mladenački drska, istovremeno zavodljiva u svojoj iskrenosti i neproraču- natosti kakve nam kao odraslim čitateljima, htjeli to priznati ili ne, kronično nedo- staju. Tragom bih te misli rado kliznuo u digresiju, no tada bismo izgubili fokus na drugoj zbirci poezije Davora Mandića (Pula, 1976.), književnika i novinara kultur- ne rubrike Novoga lista čije pjesničko stvaralaštvo, da budem pošten, do sada nisam pratio (prva zbirka naslovljena Mostovi objavljena je još 2009.).