Nova Istra

376 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Mirko ĆURIĆ ubertovu gospođu Bovary. Ovaj intertekstualni motiv pokazuje širinu kulture Niko- le Tordinca, njegovo poznavanje povijesti književnosti i nekih od presudnih motiva unutar najvažnijih kanonskih djela zapadne kulture. On se na ovaj način upisuje u kontekst, ali upisuje u njega i hrvatsku kulturu stvarajući našu, hrvatsku, slavonsku gospođu Bovary – Ljubicu Berenštein, što je tema koja zaslužuje opsežniji pristup od ovoga prikaza. Zanimljivo je i prezime glavnoga junaka – Onegić – u kojemu intertekstualno odjekuje junak Ljermontovljeva romana Evgenij Onjegin ili Onegin . Sve to pokazuje kako je Tordinac vrstan poznavatelj tada suvremene književnosti i kako su njegovi interesi puno širi od prikazivanja seoskoga života. Kozarac mu prigovara što je među romane koje čita junakinja Ljubica uvrstio i roman Arthura Storcha Licht und Finsterniß oder die Geheimnisse der Wiener Hofburg (1871.), jer u vrijeme kada je junakinja živjela to djelo nije bilo objavljeno. Upitno mu je ime glavnoga junaka, Držimir, pa se pita: „Ima l’ takvih imena?” Kozarac nema razumijevanja ni za živopisan Tordinčev jezik, u kojemu je dosta narodnih izraza, frazema, poslovica, tako da neprimjerenima smatra ovakve rečenice: „On nam ostavi ostavštinu, ranjena Adleršteina, i poduči da nije bome ni s harle- kinom dobro iz jedne zdjele čorbu kusati.“ Iz nekoga razloga, smatrajući ga stilski „niskim“ ili nesukladnim s visokim društvom u kojemu se odvija radnja, tvrdi kako takav izraz „ne spada ovamo“. Čitajući rečenice o ženskoj odjeći, sugerira mu: „Sam nemoj izmišljat ženska odiela, radje popitaj krojača“. Vjerojatno mu i ovdje smeta izraz iz narodne pjesme, jer Ljubica pita bi li obukla haljinu „onu štono je zlatom podnizana?“ Smeta ga pozdrav među junacima izrečen uzvišenim stilom: „Dobro došo u Di- bićeve dvore, Branko Onegiću”. Drži kako je „odveć starinski pozdrav za naše doba”, iako je ovakav postupak u skladu s likovima koji su se našli u međusobnoj komuni- kaciji i koriste modele koji nisu suvremeni, ali su unutar teksta funkcionalni. Osim ove verzije, u rukopisnoj ostavštini nema kasnije inačice ovoga teksta pa ne možemo znati je li Tordinac usvojio ove opaske i mijenjao tekst, koji je zapravo zao- kružen i dovršen te je mogao biti objavljen. Dakle, ne možemo s pouzdanjem znati je li autor namjeravao dodatno raditi na ovoj ili ostalim prozama, ali nema sumnje u to da je zapravo na ovome stupnju dovršenosti prikladna za objavljivanje te da te- matskom raznolikošću baca novo svjetlo na prozni opus Nikole Tordinca. U ovih pet proza (možda zato i nisu objavljene za piščeva života jer njima iznevje- rava horizont očekivanja urednikā novina i časopisa u kojima tiska svoje radove) izla- zi iz okvira koje je publika očekivala, ali i preko obzora očekivanja njegovih književ- nih suradnika i urednikā časopisā koji su mu objavljivali djela. Tematska i žanrovska raznolikost ovih proza još jednom podsjeća na velik književni talent koji je prerana