Nova Istra

374 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Mirko ĆURIĆ Vienac poslat, da vidimo što će lopov reći. Pravopis i jezik hajde de, po malo; samo si odviše uzklika nameto. Morebit da je i odviše plastično, da je malko stegnuto bila bi ljepša cjelina.“ Kozarac mu predlaže određene fabularne i jezične izmjene, ali nemamo verzi- ju teksta s unesenim ispravcima, na temelju Kozarčevih sugestija, pa je moguće da Tordinac kasnije nije radio na ovome djelu. Kozarac je predlagao da prozu, koju naziva novelom, pošalju u Vienac „onom lopovu“, pretpostavljamo kako je riječ o Vjekoslavu Klaiću, s kojim su oba bili u kontaktu i koji je, kao urednik, objavljivao njihove radove u Viencu u razdoblju kada nastaje ova novela ili kratki roman. Fatima je po svemu zaokružena proza. Ova pripovijest ili kratki roman pripada zakašnjelom izdanku popularnog hrvatskoga književnog žanra hajdučko-turske no- velistike, pa ga na neki način i reafirmira, kako je to Tordinac već učinio s kratkim romanom Đakovački spasovdan . Ovaj popularni žanr karakterističan je za đakovač- ki književni krug oko biskupa Strossmayera, a glavni su mu predstavnici bili Luka Botić, Janko Tombor i Ferdo Filipović. Fatima je ljubavni roman u kojemu su junaci tajnici talijanskoga i njemačkoga konzula u Carigradu, tipični likovi pobratima, te tematizira zabranjenu ljubav između sultanove hramske robinje Fatime i jednoga od pobratima, Talijana Giussepea Rossija. Možda je najzanimljivija među ovim prozama ona po kojoj je cijela knjiga dobila naslov: Puška kobnica ,„novela“, kako je naziva Tordinac, zapravo kraći roman, o neke vrste hrvatskoj (slavonskoj) gospođi Bovary, prozni iskorak Tordinca u više aspeka- ta. Tematski, to je roman koji se bavi životom viših društvenih slojeva u Hrvatskoj, sitnoga plemstva koje je obiteljskim vezama povezano s inozemnom društvenom eli- tom. To je, također, roman koji se bavi ženskim pitanjem, kojemu je u središtu žen- ski lik, ali ne na pučko-moralistički način kakav je vrlo čest u njegovo vrijeme. Tor- dinčeve junakinje drugačijeg su kova, posebice slavonska „gospođa Bovary“ Ljubica Berenštein, tetka glavnoga junaka, koja je u središtu ovoga djela. Nizom intertek- stualnih podataka koje donosi, ova proza pokazuje autorovu načitanost. Tordinac prozu podnaslovljuje kao„istinit događaj.”Tordinčev naslov romantičarskom kono- tacijom i uporabom neologizma „kobnica”, koji ni tada a ni danas nije riječ potvr- đena u rječnicima, sugerira romantičarski diskurs teksta, iako podnaslovom„istinit događaj” naglašava realizam onoga što će biti ispričano. Riječ „kobnica“ označavala bi kobni predmet, koji je uzrokom teških i sudbonosnih posljedica, predmet koji je koban, fatalan [6] . Proza je složenije strukture negoli su to ostale Todinčeve proze jer je uokvirena pripovijest, a koristi se tehnikom flashbacka te je protkana nizom intertekstualnih referenci, oko kojih se u korekturi rukopisa spore Nikola Tordinac i Josip Kozarac, koji je i ovaj rukopis dobio na čitanje. Strukturom i nekim idejama ova proza ponešto duguje i Šenoinu Prijanu Lovri , što eksplicitno sugerira ovaj na-