Nova Istra

36 POEZIJA I PROZA Vladimir TOMAŠ | | | | zvijer je izvrnutih rogova olova lovim se penjem ranjavam ___ tabani su težišta i hodanje mi dodiruje kosti ___ na vrhu fontana u njoj zlato i novi suton a selo se i dalje premješta iz rupe u rupu iz svijesti u vrhove smokava i ....... opet se priroda .......... ... ruši po vodi pa zlatno tele iz vode pušta mlijeko ali se ipak /podiže poput magle/ i vimenom pokriva polja curimo ti u zelenilu i koža nam je bijela pticama su narasli rogovi i njihovo je vime strijela polegnuta u crijevima otajstva | | prije lomače prije lica izvrnutog u slamu koja izgara u noći punoj mukanja | | telim se dijagonalno i selo selim odrastamo ...... | _____ krotka slika ponekad se penjem se šivam se očima do očnog živog svetišta po postajama gomile bijelih mišjih utro- ba po postajama gomile noći poći je ispod mramora do otajstva tamo gdje sestre tamjanom uspavljuju svijet kanal ispod zemlje nataložio je kosti krvotoka