Nova Istra

364 KOD MARULA 2020. Maja KLARIĆ I ja sam konačno zaštićena Od neprekidne potrebe da nešto postignem Želje da nečim doprinesem Da nešto budem U prisutnosti velikog stabla Postajem i ja drvo Nepomično, neprocjenjivo DRUGI ŽIVOT Postoji i drugi život U kojem promatramo sićušne ptice Kako uzlijeću s okruglog jezera Drugi život U kojem putujemo Beskonačno i zauvijek I ovo je jezero tek neko malo odmorište Gdje ti smijem reći Tišinom: Napokon smo zajedno I dan nije pravi dan nego pauza u vremenu Ne broji se Nema ime Nema vrijeme Nije ni oblačno ni sunčano Nije ništa Dan stoji Stoji sve osim sićušne ptice Koju gledamo kako uzlijeće s jezera I u tom drugom životu Osim nje i nas Nema ničega više I ničega ne manjka