Nova Istra

32 POEZIJA I PROZA Josip PALADA u tamu počéla u more vremena u list drveta u njedra zemlje u korijen travke nema oka da vidi ni uma da zapamti ni glasa da dozove iako sve konačno spoznaje umro si svijete vjetar raspršava uspomene ječi strah u mislima onih koji žive dalje U SAMOBORU LJUBAVI branitelji hrvatskog obrambenog domovinskog rata u nebo bogom pozvani ružno govorimo poginuli mlade duše ratnika nikad ne mogu poginuti samo uniformu promijeniti i vi teško ranjeni ratnici suborci od četnika promašeni živi ste junaci svjedoci ja vas beskrajno cijenim i volim to je moja ljubav u osamdesetima života postrojeni u aleji branitelja anđeli naši stoje u vječnosti složni odlučni hrabri vršim smotru ratnik sam