Nova Istra

318 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ štem i to su stalno dokazivali) 98 , za sva značajna operna i operetna (puljskoj malo- građanštini najvažnija) zbivanja, zatim kazališna i zabavna, ali i građanski ozbiljna i svečana događanja u gradu. Potencijalna, još nenapisana, faktografska i dokumen- tarna kronologija svih zbivanja i događanja u kazalištu-zabavištu Politeami Ciscutti i kasnijemu Istarskom narodnom kazalištu ne bi u najširemu smislu bila samo kul- turna (ili kulturalna) povijest Pule, već i politička, socijalna i, najvažnije, urbano-po- vijesna slika Pule, u neku ruku zamalo sveobuhvatna povijest grada od kada je Pula ponovno polovicom 19. stoljeća postala socijalnom i urbanom cjelinom. Nedaleko od Ciscuttijeva Novoga kazališta (na suprotnoj strani Danteova trga) časnici i vojni činovnici, ne želeći se miješati s prostodušnim puljskim pukom (najo- bičnijim civilima, radnicima, malograđanima), izgradili su si časnički dom (kupivši kuću s velikom okućnicom od istoga profitera Ciscuttija koji je, znajući za nakane Mornarice, kupio zemljište prije njih i znatno im ga skuplje preprodao) 99 , prostor za svoja druženja, zabave i veselice. Zatvoreni, getoizirani i elitistički Mornarički klub, Marine-Kasino , za obične Puljane nedostupan i nepostojeći prostor, otvoren je samo za puljske časnike (njihove obitelji, prijatelje i kolege izvan Pule uz puljsku prepo- ruku i jamstvo) 9. svibnja 1872.„Kakvi posebni ljudi bijahu među njima, spremni za svaku veselu zabavu, može pokazati okolnost da su jedanput godišnje pripremali veoma slavljenu i bučno posjećenu Varijetetsku večer, gdje su prikazivali sportske ta- lente i akrobatske vještine kojima bi se mogao podičiti i svaki profesionalac. A jedan- put su čak iznajmili cijeli cirkus, koji je baš gostovao u Teatru Ciscutti...“ 100 Zapravo, austrijski časnici nastavljali su vojnički život i skinuvši uniformu (bez hijerarhijske stege), ponovno se međusobno družeći u Mornaričkome klubu, getoizirajući se od puljskoga puka uz jednako jeftinu zabavu kao i u onih od kojih su se izdvojili. 98 Primjera radi: „Prigodom jedne predstave u mjestnom kazalištu talijanska publika je ostena- tivno pljeskala i zahtjevala bis trim osobama odjevenim u uniformu talijanskih bersaljera, a izviždala jednu osobu odjevenu u uniformi austrijskog vojnika. Tu demonstraciju upriličiše i započeše svakako talijanski giovinotti za kojima se povela i većina ostalog talijanskog prisutnog obćinstva. (...) Nama je naime još živo u pameti kada su giovinotti u kazalištu proti austrijskim oficirom vikali ‘fora le sciabole’, mi znamo kada bi se na pozornici razvijala talijanska trikolore, a frenetičnom aplausu ni kraja ni konca, mi znamo kada su na plesovima ‘Lege nazinale’ u puljskom kazalištu razne krabulje prikazivale zemlje talijanske iredente (Tirol, Goričku, Trst, Istru i Dalmaciju – sve austrijske pokrajine) itd., u puljskom kazalištu nije prošla niti jedna sezona gostovanja koje talijanske družine bez ovacija ili demonstracija za Italiju odnosno proti austrijskim oblastim.“, „Talijanske predstave u Politeama Ciscutti“, Naša sloga , br. 17, Pula, 25. aprila 1912. 99 Attilio Krizmanić: „Prostorni razvitak austrijske Pule“, nav. dj., str. 131. 100 Tatjana Arambašin Slišković: „Iz Pule u Komakuku“, nav. dj., str. 237-238.