Nova Istra

29 Josip PALADA POEZIJA I PROZA slučajnici i stranci zahvaljujući njemu nose isto prezime male otuđene života iskre TEK SAD JE ČUJEM! Ja sam svojih devedeset slijepih odživjela, pod ovim suncem. Ti živi svoje vidovite! Ne zaboravljaj i ne smeći s uma; da nije mojih slijepih bilo, ni tvojih vidovitih ne bi ti se snilo! S tobom rod nam iz tmine isplivava. Donijela sam ti šaku smričaka. Divlja hrana daje divlju snagu. Poznate su ti muke na stazi robova. Sve drugo je ljepše i bolje od robovanja. Koračaj! Sunce i ptice ne gubi iz vida. Krvave noge istine libe se puta poniznosti. Jedi što imaš, živi dok možeš! Nitko nikad neće uskrsnuti! Svjedoči, a glavu ne diži uznosito, jer to umu ne priliči. I križ pravednosti samo je križ, naprava za raspinjanje! – govorila je davno baka, a ja je tek sada čujem!