Nova Istra

23 Josip PALADA POEZIJA I PROZA O ANI IZ PETRINJE čemu smo ih učili ana činilo se da su htjeli u ljude mi smo sadili cvijeće voljeli ti učiteljevala vilovala oni pleli pleter straha dok se nisu uplašili i podivljali govorila si riječi hrvatske kao da prosipaš latice njihova zima nije podnosila osipanje cvijeća ano staklenici su te dočekali mirisom i pjevanjem kultivirani kaktusi lijepi su iako cvjetaju u nevrijeme kako ti je lijepa haljina kako oči kako kosa njihala si oblinama jedrinama ni stopalima ti nisu smjeli šaptati snatrena snoviđenja ti si vijorila zastave ljepote dobrote ženstvenosti ljeporječivosti znanja zavijali su kao vukovi po krčmama pustinja obljubljivajući te u čežnjama visoko plove oblaci uhvatili su te ana a zašto bi se bojala ipak tvoja svilena haljina slaba je bila zaštita tvoje bijelo rublje tvoja čipkasta hrabrost kako da ti priđemo nedostižna laju čovječjim glasom u bradu zarasla usta