Nova Istra

68 Ana GALANT, Žminj/Rijeka KU VEĆ GREŠ VA SAMOPOSLUGO... Kad pričamo o moru pazi, kad mi spomeneš more i sunce i zrak... mislim uvijek i samo na točno more, točno sunce i točan zrak. znam točnu plažu i točno mjesto u moru, točno kamenje na koje bih naletjela na njegovu dnu (kad bih stajala, ali nisam luda) znam orijentaciju tijela (noge prema Žminju) i svaki oblak iznad glave je moj oblak. ležim na leđima udišem (točan) zrak veslasto sam vesela (krećem od premise da vesla vode vesele živote) sva nekako bovasta (bovast mi je inače jedino mozak) porama upijam želju za životom. na to sam pomislila kad si spomenula more. ništa drukčije ne prihvaćam. nastavi! Ana Galant, stav.com.hr