Nova Istra
51 Marina ŠUR PUHLOVSKI POEZIJA A kad se sruši, Svršeno je. Postalo je ništa. A onda vidiš kako se Rasuti djelići opet privlače i skupljaju, Preslažu u novu građevinu, Od rasutih dijelova – Novu kulu na pijesku. Za tebe. Tvoju. JOŠ TE VIDIMNA ULICI Još te vidim na ulici, Tvoj izdužen lik, Još si ovdje, Iako si nestao. Izašao si iz stvarnosti. Sad si nestvaran, A i dalje stvaran, Jer kako bih te inače vidjela? I kako bih voljela to Što vidim na ulici, A što nisi ti, Jer si nestao. Ali si i dalje ti... Tko bi se tu snašao? Na ulici Na kojoj te nema, Neprekidno dolaziš,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=