Nova Istra

45 Vanda PETANJEK POEZIJA krešo krešo je sjeo na jedanaesticu i otišao pola sata prije napisala sam mu trebala bih naučiti jidiš još dok si ovdje i kako se izgovara plačem pred zidom na jeziku poparenom od tamnog holokausta riječi mi bježe krešo nauči me pisati zamjenicu za tebe prije progona pomilovao me zdesna nalijevo utisnula sam mu papirić u zazidano tijelo nismo se ni zagrlili tako jednostavno za oboje krešo je nastavio prema črnomercu ja sam prešla pustoš na devama zakopala kovčeg ispod tabana pijeska i nastavila pisati kako je s krešom sve bilo tako prirodno tako jednostavno versailles ženo prolazna uska tajnovita potencijalno uzbudljiva vlažna u zakutcima divna si kad si olovna divna si jer si mračna prašnjava po stijenkama i devijantna u grlu haustor i prolaz za bicikle bez lokota za torbe i kofere bez navlake za kišu