Nova Istra

43 Vanda PETANJEK POEZIJA remiza okretišta su crne rupe nitko ne vidi da u tramvaj ulazim mokra žile su svezane u tvrde čvorove i vjerojatno neću moći sići centrifugalni vir melje one koji silaze pa silazim i ja na krevet koji pluta oko kreveta more iskidano na komade bijeli sudoperi glume papirnate brodove pretiho je mogla bi oluja ako se popnem na svjetionik možda spasim što sam krenula spašavati ali ovo nije svjetionik bolnica kažu lijepo napokon ću se malo odmoriti upravo mi lijepe zadnji gips pod kožu uzemljit će me uza zid i nabosti kao metlu u zemlju netko će me valjda i pitati što sam radila kada sam okretište zamijenila za more htjela sam valjda nešto dokazati jednim pokretom ruke zaustaviti oluju i reći malovjerni zašto si posumnjao na okretištu nije bilo ničeg ni mora ni riba ni ljudi samo tup udarac u beton i nije mi ništa i ništa nije/je dobro je nije ništa evo sad će juha