Nova Istra

41 Vanda PETANJEK POEZIJA zrakoprazna dok me nema hvata se prstima za opori zrak maše rukama po prostoru traži nevidljivu kuku od metala i možda je maše pogrešna riječ maše se onima kojima nešto želiš reći ali ih ne dosežeš dovoljno snažno neke zbog buke neke zbog daljine i iz usta izađe samo slogotvorno ništa i opet kažem maše ali to nije točno samo traži mjesto za zatvorenu šaku mali čavao za slovo o zarez na koji vješa pamučnu rukavicu mali skafander da ne opeče prste kao da već nisu dovoljno opečeni tamnim dodirom ovoga tijela zdjele u kojoj napokon spava na kožnatim leđima od krvave terakote pa opet kažem maše i nije točno gljive se sporo razmnožavaju sporama crnokose ptice ukočenog vrata skaču s rubova žilica pod kapcima a ja udišem atomski oblak iznad zemlje grabim rukama po golom tijelu grabim za prostor za dah za iluziju za beskonačno previše nerimovanih šesnaesteraca