Nova Istra

40 POEZIJA Vanda PETANJEK moje su samo minimalne kretnje ona je preda mnom raskrečena karta na krevetu od žice vidio sam joj usta u zelenoj tišini češera pročešljanu kosu svog djeteta zakasnina tako je lijepa dok se ljulja možda zato što ništa ne razumije zgrabila me kao da imamo sada a sada me jedino nije mogla imati i kao da sam je posudio i sad je moram vratiti trebalo je samo izgubiti ključ upropastiti jebenu bravu je li to bilo tako teško i umjesto da sam to izgovorio rekao sam imao sam puno žena pogledala me kao da je se to ničime ne dotiče i rekla imala sam i ja puno kaputa kako mi je to sjelo umjesto da ode rekla je imam tako divnu mješavinu začina koju bih ti dala da pomirišeš i ja sam odmah rekao može tako je lijepa dok se vrti možda baš zato što sada razumije