Nova Istra

38 POEZIJA Vanda PETANJEK bosa je sretna je napokon joj vidim desni ustaje i tabanom se penje na iglu na vrh grobnice koju je pobijedila III. predvidljivo je ugurana u zrnatu perspektivu bodež za rezanje papira već je uhvatila za dršku i premda mi ne ide na ruku uzimam joj tupo oružje uz koljeno i kažem šteta bila si tako dobra ljubavnica IV. šapćem joj na uho nisi ti jedina vanja šapće nisi ni ti jedini vanja usta su mi se osušila evo sunca rekao sam na relaciji sjela je u autobusu ispred staklene pregrade stajao sam uz nju i gledao joj odraz u staklu kretanje autobusa potpuno je izobličavalo njene konture vrat se pretapao u ramena i lice u vrat širila se kao da će se preliti u muškarca koji je sjedio do nje čak i ovakva u distorziji bila je oštra i znala gdje joj je kraj a ja sam se bojao da ću u tom završetku vidjeti nas i umjesto da je preplivam neobuzdanu i hitru zaustavio sam autobus potpuno sluđen mišlju da bih s njom trebao završiti