Nova Istra

376 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Stipan TROGRLIĆ surle, roženica diplica, tamburica, odjekivala je pjesma „na tanko i debelo“, plesali su se domaći plesovi balun, polka, kolo „na razpust“ i „sedam koraki.“ Čitaonice su bile ne samo mjesto čitanja literature i novina te susretanja ljudi, razgovora i razmjene mišljenja, nego su, u skadu s nacionalno preporodnim postu- latom, razvile lepezu raznovrsnih aktivnosti. Autor za pazinsku čitaonicu nabraja ove njezine djelatnosti: osnovala je vlastitu knjižnicu, organizira predavanja prigo- dom značajnih obljetnica iz nacionalne povijesti, daje kazališne predstave sa svojim kadrom ili ugošćuje kazališne družine iz većih centara (Ljubljana, Zagreb), priređu- je koncerte i humanitarne akcije... Posebno mjesto zauzimamju kazališne predstave satiričnoga sadržaja, tzv.„šaloigre“. Ozbiljni sadržaji predstavljani u jednostavnoj i opuštenoj formi imali su naglašenu nacionalnu odgojno-obrazovnu poruku. Čitao- nice po manjim mjestima nisu u svemu mogle pratiti onu pazinsku, najznačajniju u središnjoj Istri, ali su i one nastojale na razne načine doprijeti do „srca i uma“ svojih mještana te ih kulturno podići, nacionalno osvijestiti i politički angažirati. Usto, či- taonice potiču osnivanje raznih društava, postajući tako krovnim institucijama mre- že hrvatskih organizacija i društava, od tamburaških orkestara, preko diletantskih (amaterskih) kazališnih družina, vokalno-instrumentalnih sastava, glazbenih dru- štava, limene glazbe do konzumnih (potrošačkih) zadruga, posujilnica (kreditni za- vodi) itd. Crljenko ih upravo ovim redom nabraja uz napomenu da se uz čitaonice, nešto kasnije, osnivaju i knjižnice različito nazivane: pučke, javne pučke ili hrvatske pučke knjižnice. Uz mnoštvo informacija i pojedinosti o svakoj od 20 čitaonica koje obrađuje, sma- tramo kako je vrijedno napomenuti da su na stranicama knjige uz poznata imena istarske društvene scene spomenuta i manje poznata imena mjesnih nacionalno svje- snih i obrazovanih Hrvata – od predsjednika čitaonice, članova Upravnoga odbora i mnogih drugih običnih članova, bez kojih osnivanje i rad čitaonica ne bi bio moguć. Tako su se, zahvaljujući autorovoj znanstvenoj akribiji, ali i „redovničkoj“ strpljivosti i upornosti, mnogi obični „mali“ ljudi našli na istarskoj nacionalno-preporodnoj sce- ni kao njezini akteri, što oni i jesu bili. Sačuvani su od zaborava, tako im je podignut spomenik „trajniji od mjedi.“ Nije zaboravljena ni hrvatsko-slovenska suradnja i na polju osnivanja i međusobne pomoći u nastavku djelovanja čitaonica, inače prisutna na mnogim područjima života, nastala pred potrebom zajedničkog nastupa protiv talijanskoga iredentističkog zatiranja svega „slavenskog“. Dogodit će se da u nekim slovenskim čitaonicama (Kopar, Trst) istaknuta mjesta imaju Hrvati, dok je pred- sjednik hrvatske čitaonice u Buzetu bio Slovenac, dr. Dolenc. Na primjeru sudbine hrvatskih čitaonica u Istri, ali i odnosa prema svemu što je nosilo hrvatski predznak, Crljenko jasno pokazuje kako je Italija svojim prvenstve- nim zadatkom u Istri i drugim„oslobođenim krajevima“ smatrala uništiti svaki oblik