Nova Istra

375 Stipan TROGRLIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI na koje su nailazile u radu, ali i ostvarenim rezultatima na kulturno-prosvjetnom, ali i nacionalno-preporodnom pa i općedruštvenom polju – sve do njihova nasilnog za- tvaranja i paljenja u vrijeme talijanske vojno-okupacijske vlasti godine 1920. Prikaz svake čitaonice počiva na dokumentima i autorovu promišljanju o njezinu značenju u kontekstu istarskih nacionalnih turbulencija druge polovice 19. i početka 20. sto- ljeća. Tekstualni dio prate pomno odabrani i u tekst skadno uklopljeni raznovrsni „slikovni prilozi.“ Jednom su to dokumenti o osnivanju čitaonice, drugi put Pravi- la neke od prikazanih čitaonioca, treći put panorama mjesta ili neki objekt, potom neka od osoba zaslužnih za pokretanje dotične čitaonice. I tako redom. U metodološkom pogledu, autor dosljedno slijedi nekoliko postulata. Za pola- zište uzima nacionalni sastav stanovništva mjesta gdje se osniva čitaonica. Kako se radilo o hrvatskim sredinama s izrazitom hrvatskom većinom (u nekim slučajevima broj Talijana nije prelazio dvoznamenkasti broj!), upravo nacionalni sastav pokazu- je patološku političku situaciju. Stjecajem povijesnih (ne)prilika talijanska manjina ostvarila je nadmoć nad hrvatskom većinom i krčila put prema akulturaciji većine. Hrvatske čitaonice javljaju se kao prosvjedni glas većine, odlučne da se izbori za svo- ja ljudska i nacionalna prava. Njihovo osnivanje dalo je velik, gotovo nemjerljiv, do- prinos borbi istarskih Hrvata za nacionalnu emancipaciju. Prema Crljenku one su bile „...akciono i mobilizacijsko središte svekolikih, ne samo kulturnih i prosvjetnih, nego i drugih općedruštvenih pa i političkih aktivnosti. Gotovo sve preporodne ak- cije onog vremena kretale su iz hrvatskih čitaonica.“ Pisac predgovora Stipan Trogrlić ističe kako znanstveno poštenje i objektivan pri- stup analizi čitaoničkog pokreta u Istri ne smetaju autoru da bude ponosan na svoj hrvatski identitet, ističući borbu za njegovo očuvanje i njegove vrijednosti. Zato kad govori o hrvatskim čitonicama i drugim hrvatsklim institucijama u Istri, ne bježi od empatije prema ruralnom svijetu istarskih Hrvata, u svemu je prisutan emocionalni naboj, ali ne zaboravlja naglasiti visoka moralna načela „hrvatske borbe“ koja nikad nije doživjela moralno-etičku devijaciju u smislu nijekanja drugome onog što je za sebe tražila. Ni u primisli kod Crljenka nema onoga što Roger Scruton nazivav oi- kofobijom – zaraza među zapadnoeuropskim intelektualcima koji, zagovarajući mul- tikulturalizam, radikalno odbacuju vlastitu zapadnoeuropsku kulturu. Dok čitate prikaz otvaranja čitaonica, vanjsku„ikonografiju“ i unutrašnju„dekora- ciju“, čini vam se kao da prisustvujete samom činu otvaranja. Na zgradi buduće čita- onice i nekih kuća vijori se hrvatski stijeg, prozori kuća okićeni su cvijećem, u zraku se naprosto osjeća svečano ozračje. Za govornicu izlaze poznati i manje poznati dje- latnici istarskoga javnog života, slobodno i s ponosom govore hrvatski, bez straha da će zbog toga biti izviždani ili prekinuti, recitiraju se djela domaćiha utora... A po svr- šetku osnivačke skupštine slijedilo je narodno veselje na kojemu se čuo zvuk miha,