Nova Istra

370 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Boris Domagoj BILETIĆ * * * S druge, ali unekoliko i iste, strane sa- moga konca Orlićeve pjesničke i životne avanture jest Arabeska , naizgled poetska priča o prožimanju, katkad i sučeljava- nju civilizacija, navika, tradicija, identi- teta i temperamenata, da bi sve i uvijek završilo u Jednome, gotovo sinkretizmu – najmanje religijskome, a najviše opće- ljudskome. Ovim dvjema štokavskim zbirkama, tu i tamo prožetima kolokvijalizmima i čakavskim narječnim sintagmama, Dra- go se (privremeno) oprostio od nas i ove dimenzije kao samosvjestan, odgovoran i ozbiljan (u svojoj vječnoj zafrkanciji i iz- vrtanju raznoraznih perspektiva) autor koji, samo površnoga čitatelja i na prvu može tek nasmijati i „zabaviti“, dok se u dubinskim i važnijim, bitnim struktura- ma svoga, osobito u Arabeski , lapidarnoga izraza potvrđuje skrupuloznim, načitanim, zaigranim koliko i maksimalno odgovornim pjesnikom: najprije pred sobom samim. U ovim zbirkama tek postaju u cijelosti razvidnima Dragova temeljita načitanost, lakoća poigravanja intertekstualnim, intermedijalnim, (auto)citatnim..., klasična na- obrazba i uvjerljiv postmodernistički (ma što to komu značilo i/ili govorilo) naboj pisala/tipkovnice. Dosegnuo je, napokon, ono i dospio smirajno onamo kamo i čemu je mnogima tek po- kušati približiti se. U Orlića, najkraće rečeno: s izvjesnim, odličnim (po)etičkim učinkom... Boris Domagoj Biletić, Pula