Nova Istra

367 Josip Sanko RABAR KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Većina pjesama su novijega datuma, no neke su pjesme stare još od početka ovo- ga stoljeća. Kao Silvestrovo (2003.): Noć se odmata: crni baršun i bijeli saten / za jednu noć posuđen. / U nedirnuti sag zvon se upija / i ne ostavlja baš nikakav trag . U Staroj ljubavnoj pjesmi pjeva o ljubavi, ali i spaja suprotne doživljaje : A ljubav, što li je? – uvijek mladi snovi / na starom jastuku, na rumenoj opni usne čarobni prah / mali osmijeh, napukla riječ, trzaj nutrine / suspregnuti dah, titraj iskričave fatamor- gane – / hrliš joj ususret, a ona uzmiče / gaziš po vlastitim snovima / u praznom hodu postojanja... Pojave otkrivaju bogatstvo smisla, suprotnosti se nadopunjuju, simboli se para- doksalno pomiruju, radost prelazi u žalost, a žalost u radost, užitak u bol, a bol u užitak. Pjeva o smrti što nas privlači, smrti sjajnoga pogleda što se preljeva žeđi, s purpurnom maglicom u očima, odsjajem repatice. Četvrti ciklus Cijela sam od zvona satkana sadrži duhovne pjesme u kojima se če- sto izričito obraća Gospodinu. To su onda molitve vrlo široko shvaćene i izrazito po- etske. Ciklus počinje pjesmom Angelus koja je na šestom„Kranjčiću“ 2014. dobila drugu nagradu za poeziju. U njoj dodiruje čisti supstrat duhovnosti: Zastao je grad / između jave i sna, / u trenutku bezvremena; / gdje vrijeme se ponekad / u istinu pretva- ra: u časak pohoda, / u lahor prolaska. / I sadašnjost je tijelom postala! / A tijelo je ne- stalo, više ga ne osjećam: / cijela sam od zvona satkana! / Treptaj nebesa, uzdah vječno- sti, / bljesak Božjeg pogleda; / nanos daška s anđelskih krila / na lice svagdanja. / Dže- pni se sat zatvorio: / nebeske ure zlati se svod. / I vrijeme nevidljivo – krene ponovno... Pjesma Mir u nemiru molitva je: Daj mi mir u nemiru, Gospodine / kad već mir u miru ne umijem prepoznati. / Usred mojih nemira spusti / barem jednu mirnu kap / životom prokrvljenu riječ / u blijedo tkivo nutrine / što je čudesno lako obojiš / bojama ljubavi . Itd. Ponekad razgovara s Bogom: – Tko si ti, ustvari? – upitat ćeš me ponovno – / mož- da promucam dvije-tri riječi, promrsim nešto / ili zašutim... i zasigurno neću znati... / No svejedno, sve da i ne znam tko sam / i to bezimeno ništa glavno je da Tebi darujem. Autoričine su duhovne pjesme trenutci prisnosti s Bogom i ljudima. Obraća se Bogu ili pjeva o njemu, puna Božje blizine. Ipak, neke vjerske pjesme odudaraju od spomenutih motiva, kao O Mariji , Anđeo smrti ili Božićni nokturno . A obraća se i Djetetu Isusu. Peti i posljednji ciklus Odrazi opjeva njeno druženje s prirodom, bilo u medite- ranskom okružju na moru ili na obalama dviju njezinih rijeka Neretve i Save, ili pak na ulicama Slavonskoga Broda, grada u kojemu odavno živi. Pjesme su uglavnom naizgled profane, ali prepune personifikacija i čarolija. Kao kad pjeva o moru s kojim se u ljubavi druži, i koje na taj način personificirano, pa čak i nehotice, simbolizira Boga. Nostalgično se sjeća djetinjstva i mladosti. Gorko